pon - 28.04.2008
Jedan simpa tagg
Ovo sam kao i obično skupila na DA.
Jeste djetinjasto, al baš mi nekako to sad i treba. Ne tagujem nikoga, ali kome se sviđa, slobodno nek se posluži, zabavno je:
Znate da mnogi imaju problema u odabiru umjetničkog, tajnog, zaštitnog i štatijaznam kakvog imena. To i nije neki problem. Uostalom pokušajte i sami. Ja jesam 
1. WITNESS PROTECTION NAME/IME U ZAŠTITI SVJEDOKA :
(mamino&tatino srednje ime, ili krsno)
Marija (?!)
2. NASCAR NAME:
(Ime tvog djeda po majci ili ocu)
Marjan
3. STAR WARS NAME/IME ZA RATOVE ZVIJEZDA:
(prva tri slova prezimena, pa prva dva slova imena)
Ukosa (XEXEXE
)
4. DETECTIVE NAME/ DETEKTIVSKO IME:
(najdraža boja, najdraža životinja)
Crni Lav (hihi
)
5. SOAP OPERA NAME/IME ZA SAPUNICU:
(srednje/krsno ime, mjesto rođenja)
Julija Vukovar
6. SUPERHERO NAME/IME ZA SUPER HEROJA:
(druga najdraža boja po redu, najdraže piće, a ispred mora biti THE)
The Crvena Votkajuice ![]()
7. FLY NAME/LETAČKO IME:
(prva dva slova imena,zadnja dva slova prezimena)
Sata (dobro nije ispalo Fata
)
8. GANGSTA NAME/GANGSTERSKO IME:
(najdraži okus sladoleda i najdraža vrsta keksa)
Jogurt-Višnja Chocolate Chip (is što zvuči opako!
)
9. ROCK STAR NAME/ IME ZA ROK ZVIJEZDU:
(ime ljubimca i ime ulice )
Willie Gricko Tiha (prava zvijezda, nema šta
)
10. STRIPPER NAME/IME ZA STIRPTIZ:
(najdraži parfem,najdraži slatkiš)
Poeme de Lancome Milka![]()
11. PORN NAME/IME ZA PORNIĆ:
(ime prvog ljubimca i ulice u kojoj si odrastao)
Cicorojka Gomila (no pitam se, koju bi mi ulogu dodijelili
)
Ako nije dovoljno samo po sebi jasno, ovo spada pod broj 11 :)
NASCAR NAME (Ime tvog djeda po majci ili ocu) KOSTADIN
Ime za ratove zvezda (prva tri slova prezimena, pa prva dva slova imena) ĐORMI
Detektivsko ime (najdraža boja, najdraža životinja) PLAVA MAČKA
Ime za sapunicu (srednje/krsno ime, mjesto rođenja) VLADANKA POŽAREVAC
Ime za super heroja (druga najdraža boja po redu, najdraže piće, a ispred mora biti THE) THE ZELENA VODA
Letačko ime (prva dva slova imena,zadnja dva slova prezimena) MIIĆ
Gangstersko ime (najdraži okus sladoleda i najdraža vrsta keksa) DINJA PLAZMA
Ime za rok zvezdu (ime ljubimca i ime ulice ) TIKI ČEDA
ime za striptiz (najdraži parfem,najdraži slatkiš) L'EAU PAR KENZO TORTA
Ime za pornić (ime prvog ljubimca i ulice u kojoj si odrastao) AZRA VELIKO CRNIĆE
Što je muškarac bez BMW-a
Čudo ti je naš čovjek, mislim Dalmatinac. Oće se on lijepo uredit i spravit, ali daleko je to od slike u svijetu popularnog 'metroseksualca' koji njeguje kožu, depilira se i čupka obrve u kozmetičkim salonima. Ante Tomić je to lijepo objasnio rekavši kako su svi ti metro-homo-bi-vaki-naki seksualci u nas stručno svrstavani u jednu kategoriju, onu riječ koja počinje sa P, a označava nježne pripadnike jačeg spola (nikad nisam sigurna je li to gruba riječ ili ne!?). K tome je naglasio kako bi se našeg domaćeg homosapiensa moglo kategorizirati jedino pod imenom 'Agroseksualaca' , pretpostvljam da je mislio na agresivne vješalice za trenerke i patike.
U djetinjstvu sam imala prijatelja iz Grada koji je sve praznike provodio u babe u Konavlima, u mom susjedstvu. Krasno smo se igrali, nikad se nismo posvađali, bio je tolerantan i miran, nadasve pristojan. Osim što je čitavo djetinjstvo imao ruku u gipsu jer je neprestano lomio. Gumno je bilo kuća, a gambelice koje smo potajice vadili iz smeća bacanog, po dobrom starom konavoskom običaju u obližnji potok, su služile umjesto tećica. Isprobavali smo haljine njegove tetke iz Austrije i babine slamnate šešire, izrezivali slike modela iz novina i lijepili ih u improvizirane albume pretvarajući se da smo to mi sami. Odrasli su nas gledali vrteći glavom i uzdišući, uvjereni kako je moj drug na dobrom putu da postane drugarica. Te se crne slutnje nisu ni blizu ostvarile, sada je oženjen, gradi karijeru i uzorno brine za obitelj.
Još uvijek u našem kraju vlada stav da čovjek i pravi muškarac mora biti tip a la Tony Soprano, prepoznatljiv po ležernoj, ali skupoj odjeći, bijesnu autu, kući veličine i oblika prosječne kasarne. Žena mu opet treba biti sposobna domaćica i majka, ravnodušna na njegove vanbračne hobije, odjevena ako je moguće u dizajnerske krpice s uzorcima divljih zvijeri, izmanikiranim umjetnim pandžama i okićena nakitom. Za pokazivanje u nedjeljnim šetnjama. Posao uglavnom nema, ali može čisto zabave radi otvoriti kakav boutique, kozmetički salon ili cvijećaru. Djeca po pravilu studiraju na nekom stranom koledžu, a ona manje bistra dobiju posao poslovođe u nekoj stabilnoj firmici kako bi na nižoj klasi liječila komplekse neispunjenih očekivanja.
kiss :))))
Nikada neću zaboravit tamo neđe davne 85. sjedimo mi u jednom restoranu na Krfu u Grčkoj i gledam ja kako tip lijepo ide od lokala do lokala i nosi vrečice freškije već oćišćenijeh i narezanih patata za priganje..i govorim ja mom prijatelju tada..viđi ovo bi bio dobar biznis i u nas u Gradu...hehe..a on mi odgovori jes, ma bi te odma prozvali marko patata... i stvarno je tako, kad se sjetim jednog starog legendarnog prijatelja pokonjeg koji se stvarno u Gradu bavio svim i svačim, ali cijeli život je ostao kao Pero limunada, od onog doba kad je prodavao hladnu limunadu po plažama Belvi i Kačuo..i bez obzira na sve škole, na sve poslove kojima se bavio uvijek je ostao Pero Limunada :)) a reci ti meni oli se ono slovo P u nas u Gradu više ne kaže T...e.... :))
disi bona
hahhahahahhahha
doza humora ubrizgana
hahaahahhaha
:)
Veliki pozdrav ostavljam
ned - 23.03.2008
Evo me, eeevooooo
No dakle.
Ponekad sam sita interneta i svih portala na kojima sam ulogovana, obaveze da posjećujem prijatelje, ostavljam komentare...
U principu ne volem ništa što me okuje na duge staze, duge serije, beskonačna razvlačenja...
Nije ljudi do vas nego do mene, ja sam eto naopaka.
Proljeće nije nikad bilo moje vrijeme, nakon duge zime raduje me sunce, ali tada me posjete dobre stare alergije, kronični umor i onda k vragu i behar i laste, pčele i sve mi ide na živac.
Dobra je novost što se jedna mila gospođa zainteresirala za mpoje škrabotine pa postoji mogućnost da ih prodaje u svojoj galeriji, ako se nađe naivčina koja će to i kupiti.
A turisti sve i svašta kupuju, pa će možda i ovo moje...
Pozdravljeni budite i polako s tucanjem. Jaja. Onih utvrdo. Obojenih.
Sad je ispalo još prostije, a htjela sam to izbjeći
sub - 01.03.2008
Dva u jedan
Moja je prababa dva rata preživjela i nosila državljanstvo četiri države, a da u životu nije iz Konavala makla, jedino je na ćuši do Igala išla trgovati s kozjim sirom za malo botane ili grumen soli. Navikla na neimaštinu, na sve jade što ih život sobom nosi; muž joj je davdeset godina proveo u Argentini, da bi doma poslao koji mukotrpno zarađeni peso, a i kad je napokon doplovio doma, pričala je kako je otpratila muža a vratio joj se đedo. Pokopala je i njega i dvoje djece. Voljela je nogomet i kaubojske romane, a imala je samo četiri razreda osnovne škole. Do kraja života je nosila nošnju, ali još nisam srela osobu koja je s tako oskudnim obrazovanjem, u tako konzervativnoj sredini bila slobodnijih nazora od nje, a da se sama gotovo asketski pridržavala društvenih regula provincije u kojoj je živjela.
Da se sad digne ispod ploče u Sv Antuna, kakav bi svijet našla? Bi li je zadivio ili razočarao? Vrlo bi vjerojatno spremno prihvatila mobitele i internet, moguće da bi se prihvatila i joysticka pa zaigrala koju utakmuicu na PS-u. No pitam se što bi rekla na ovo drugo. Što bi rekla kad bi se provozala od Dunava do Grada?
Jedni grade instant vile i apartmane, tako brzo niču da imaš dojam kako samo prospu prah po temeljima i zaliju ih da narastu u dva dana. Drugi opet čačkaju po kontejnerima da bi došli do dnevne zarade ili komada robe.
U nekim se gradovima deložira branitelje s obiteljima ili samohrane majke s djecom iz stanova (a ko im je kriv kad baš hoće imat krov nad glavom), a u nas biće da nema takvih, pa i mrtvi dobro dođu, ionako se ne mogu bunit.
Ima bit da ima nešto u vodi, kakav podzemni izvor ispod Cavtata, neka gadna radijacija, pa malo po malo se i najnevinije stvari pretvaraju u organizirani kriminal. A popularna je i opcija dva u jedan – ko šampon s omekšivačem –primjerice obrtnik & agent za nekretnine. Kupiš kuću, dobiješ oćale i neispravnu dokumentaciju, pa se slijedeće četiri godine ganjaš sa dvanaest suvlasnika te iste parcele, koji su raštrkani od Novog Zelanda do Dublina. No ne brinite, uvijek vas može zastupati javni bilježnik koji se izdaje za odvjetnika, a usput se i on bavi nekretninama, samo je specijaliziran za prodaju kulturnih spomenika. Za cijene nisam sigurna, ali mislim da Sponza dođe malko skuplje od Kuće Starog kapetana.
koga višje za ikoga briga, samo se na rolekse i mercedese misli, ča su nepoštenije stečeni to su višje in. nažalost. :O(
Što se tiče ove sulude gradnje na obali - ako im država to dozvoljava, a tko ne bi gradio za male pare i prodavao za velike? Kod nas kopiraju neke zakone od drugih, ali nikada do kraja i nikada u potpunosti. Recimo, sada se svaka sitnica kod bilježnika mora ovjeriti, za to uzimaju lijepe novce, ali kod nas javni bilježnik nije obavezan svojim potpisom garantirati da je s dokumentima sve u redu!? Nije li to apsurd? I kome se onda trebaš obratiti? Agenti hoće samo prodati, odvjetnici vole parničiti, javni bilježnik samo hoće naplatiti, a da je dokumentacija 100% u redu nitko ne jamči!
U Hrvatskoj odavno nema niti socijalne pravde niti socijalne sigurnosti, sve je samo umjetnost preživljavanja, a najteže je onima s djecom - teško je odgojiti čovjeka "na mjestu" kada su vrijednosti potpuno naopake.
sri - 20.02.2008
Dokle više majku mu?!
Vamo ruše grobove, onamo oće državu, ovi svoje ne daju, oni s njima neće... Mlate se, pale, razbijaju, jedni drugima prijete, psuju se, vrijeđaju, stare se rane otvaraju...
A narodu će sve to po leđima kao i obično.
Bojkot trgovina... Ma kome bojkot kreteni jedni, jel' stvarno mislite da smo svi redom retardirani?! Pa u čijoj državi funkcionira ta trgovina? Čiji zakoni tu djeluju?! Jesu li i ti biseri smrdljivu vodu iz vodovoda pili ili starim novinama guzicu brisali u dane bojkota? Moš mislit!
Ne smijem od straha ni blogove da čitam, sve neke nevolje, redaju se ko cigle na zidu plača. Mante me. A ne mogu ni da se napijem pošteno – vozim.
Trenutno sam regrutovana među nezaposlene, što znači da sam osigurana preko socijalnog i da mi liježe mjesečna naknada od tisućudvjesto kuna. Dok sam sve obavila potrošila sam tri. Ovaj papir, onaj papir. Taj pečat, onamo kartica, plati gorivo, plati autobus, tiskanica ova, takse onoliko, popij kavu, progutaj kroasan, za sendvič nema dovoljno... Bolje da sam stala s mirom.
On se zaposlio, al još fušera ono svoje sa strane. Kaže super poso – određuje sam sebi radno vrijeme, nedjelje slobodne, dobio kombi, kombinezon i mobitel. Zivkaju ga 24 sata na dan, i nedjeljom. Ne radi ni deset dana, već pada od umora, a neće još dugo, znam ga ja.
I šlag na kraju : drOlja ostavila Đoleta
. Znam, znam, ima žena pravo da bira, al žao mi njega, ona mu je bila najveća inspiracija, najljepše balade je njoj pisao. Sad će se povuću u sebe, svi su veliki emotivci duboki depresivci. Sami smo sebi najgori neprijtelji.
Drž se Đole, ne damo te.
Bu bolje, kad gore ne može :)
a kako kćeri?
Ali samo oni znaju tko i čemu.
Đoleta mi nikad dosta, kažemo mi, ali pogledajte malo njegove pjesme.
Koliko težine u njima i ako je imalo prenosio na obitelj, teško je to nositi...
pet - 15.02.2008
telegram
Krntija dobro.
Ja nisam.
Gripa.
Bol.
Vrtoglavica.
Rigoleto.
Fuj.
hahahahahha
al dobro.. ja se stalno cerekam.. tak da mi kazes npr prazna casa.. ja cu se opet smijat.. ^^
sri - 06.02.2008
Na brzinu, u letu
Sorry narode, jednostavno NEMAM vremena.
Vrijedna sam. Radim, šaram, izlijevam, vajam, pečem... mažem, brljam, ima me svuda samo ne ovuda.
I auto mi se pokvarilo. pas mater... dokle više majku mu, jedno riješimo, drugo krepa. Vozila sam juče kroz grad u oblaku dima, još po onoj kiši. Pure horor.
I iscurilo mi 200 kn goriva. Milina.
Napukla neka cjevčica. Samo da nije šta krupnije, volim onu krntiju.
pozdrav ti ostavljam...............;o))
sri - 30.01.2008
U duhu proljeća (prije kihanja)
Prvo se ispričavam svima na nejavljanju, ali neko se vrijeme nisam mogla ni ulogirati, ni komentirati. No sada je problem riješen (hvala Mojblog ekipa)
Žao mi je što slike nisu u boji, da se i šarenilo vidi u svom punom sjaju (ona i ja smo skroz lijevo)
Moja je baba bila kraljica cvijeća. Njene su ruže penjačice bile veličine glavice kupusa, a one sitnije su širile svoj miris po čitavom selu. Cijela je korta bila ograđena purpurnim loptama hortenzija, ispod slapova podivljala oleandra u čijem su hladu garofeli stidljivo promaljali svoje krune. Uza zid kraj ulaznih vrata na grubo sklepanoj polici u limenim kanticama od mermelade i graška, bujala je zelena prašuma egzotičnijeg bilja kojemu se više ne sjećam imena, a u ljetnim su mjesecima za užasnutu djevojčicu bili prijetnja poput kišne amazonske šume, krijući orkestre cikada i kolonije dugonogih pauka koje su proždirale halapljive gušterice. Hodnik su zastirali lukovi isprepletenih grana fikusa i filodendrona sjajnih listova, čišćenih s ljubavlju i pamučnom krpicom natopljenom mlijekom.
Kao i sve pripadnice ženske populacije dičnog nam planeta, imala sam fazu uzgoja sobnog i vrtnog bilja. Mogu s ponosom reći da su pomadore i kukumari ispunili sva moja očekivanja, no s jednakom dozom srama i priznati da sam uspjela uništiti svaki oblik otmjenije flore koji je po nesreći dospio u moje vlasništvo. U tinejdžerskom dobu smo u razredu izmjenjivale lukovice modrih zumbula i zlatnih narcisa sa rumenim tulipanima i raskošnim perunikama. Puna entuzijazma sam ih začeprkala u gredice oko kuće, da bi ih sutradan iščačkao pas, zapišao mačak ili pregrizao moj šareni zec. Srećom mama je naslijedila trag babinog magičnog dodira, pa su sirote biljke nekako preživjele fatalno proljeće i dale kržljav cvat, no već su slijedeće godine svojim šarenilom i lascivno pruženim tučcima privlačili horde raspojasanih pčela.
Kad sam se udala odlučno sam se dala na njegu sobnog bilja, u ukrasnim keramičkim teglama, krasno oslikanom, pravi užitak za oči. Begonije su preživjele ljeto, da bi s prvim burama sa njih otpalo svo lišće, osim ona dva na vrhu i tako su nastavile rasti. Na kraju sam imala zbirku kvrgavih štapova u otmjenim posudama.
Posljednje umorstvo koje nosim na savjesti je afrička ljubica, poklon od najljepšeg i najpametnijeg muža za Dan žena. Stavila sam je na najljepše mjesto pokraj prozora, da joj ne bude ni prevruće, ni jako hladno, zalijevala je s pažnjom i nakon tjedan dana zaboravila na nju. Tragedija je otkrivena kad sam odlučila prati prozore, ali već je bilo kasno, ostalo je samo par sparušenih patrljaka u grudici okamenjene zemlje.
Zato moja svekrva gaji čitavu prašumu kukuruznjača (samo listovi bez cvijetnica) po cijeloj zgradi i oko nje, plus balkon i dnevni boravak. Ja ih ne diram. Za njihovo dobro.
sub - 19.01.2008
Kruha i igara
Prošle su feste, opustio grad, skidaju se blještavi ukrasi, borovi leže na odlagalištima, nehumano odbačeni poput strvina. Malo mi je tužno to vrijeme, kao da se napušta stara istrošena kurtizana, zanimljiva u svom sjaju pod noćnim sjenama, a ocvala i uvela s prvim zrakama zore. I grad joj okreće leđa, posramljen vlastitom požudom što ga je odvukla u orgije s tom besramnom Valkirom. Svak preši za svojim poslom, spuštene glave, mrzovoljno, užurbano grabi preko ulica. Slavlja ostaju u izmaglici prošloga, dok je neumoljiva svakidašnjica izronila svoje ružno lice. Lice izbrazdano ožiljcima od kredita i dugova, ranama neimaštine i prevare koje nikako ne zarastaju.
Gledala sam Libertas neko veče i moram priznati da sam se grdno razočarala. Tolike su solde utukli u taj film, a ostavlja tako jadan dojam. I kome je trebala ona Talijanka? Oli mi nemamo i šesnijih i ljepših glumica? Samo me Žarko Potočnjak razveselio u ulozi Skupa i nesretnoga konavoskoga starčića kojega je preveslala obijesna mularija u Noveli od Stanca. E onda mi je oči izbo nesretni asfalt pred Dominikancima (nije naime bilo popločano kad se snimalo) po kojemu su skakale maškare. Te me maškare vraćaju na temu s kojom sam i započela. Neće proć još dugo ,a Grad će opet provrijeti, uzbibati se i zašareniti vilama, beštijama i dominalima.
Svake godine sve bjesomučnije i luđe, Župljani sa svojim oporim šalama sve jače ujedaju, ali oni kojima su ti ugrizi namjenjeni se najslađe smiju. Ako nisu u zatvoru ili na sudu. Hm, osvrnuvši se na proteklu godinu neće im usfalit materijala, jedino postoji mogućnost da koga preskoče. Znaju oni stari iskušani recept – Kruha i igara, a ako nam usfali kruva (što će po svoj prilici i bit nakon najavljenih poskupljenja) ostaje uvijek besmrtna fraza obezglavljene francuske kraljice:
' Neka onda jedu kolače!'
pozdrav
ps. zavrsila sam onaj zadatak, cista introspekcija, good choice :)
pusu ti saljem... vjerovala il ne, uguglala sam te slucajno i reko da ti se javim
sreca samo sto ce maskare brzo - a Valentinovo jos brze! :)
ned - 13.01.2008
Tagged , ali malko drugačije
Tgovana sam na DA pa sam mislila da bi bilo zanimljivo to prenijeti i ovdje. Ovaj put ne pišemo o sebi nego o svom art worku (kako da k vragu to prevedem?! Umjetničkom radu? tako suho zvuči).
1. Objavi slijedeća pravila:
2. Napiši 8 korisnih ili jednostavno zanimljivih činjenica o svom art worku – o onome što objavljuješ na blogu - pisanju proze, poezije, slikanju, fotografiji, crtanju, vezenju, pletenju, kuhanju...
3. Na kraju imenuj novih 8 žrtava.
4. Otiđi na njihov blog i u komentaru im reci da su tagovani.
Pa da počnemo:
1. Trenutno radim najviše sa olovkom, ali moja prva ljubav je ulje na platnu. Prvo platno sam naslikala sa 19 godina. Najljepši i najpametniji mladić na svijetu (sada muž) mi je kupio drveni koferčić sa kvalitetnim talijanskim bojama i kistovima. Ispočetka nisam znala što bih sa tim, a onda sam zgrabila platno, umočila kist u boju i ostalo je povijest.
2. Nikad nisam pohađala nikakvu umjetničku školu, ni tečaj. Budući da živim u turističkom području, prije rata smo bili preplavljeni uličnim slikarima koji su vodili boemski život. Preživljavali su ljeto crtajući portrete preprženim turistima i prodajući pokoji zalazak sunca na platnu. Sve što znam naučila sam od njih. Nije puno, ali i danas se vodim tim smjernicama kad crtam.
3. Najčešći objekt koji sam crtala je bila mačka, samo par linija, brkovi i oči. Najteže što sam ikad nacrtala je kokoš.
4. Ranije sam slikala ženske aktove i sve dame su imale velike grudi. Kad sad naletim na neko od tih remek dijela krepavam od smijeha – sve izgledaju kao Playboyeve zečice.
5. Ne posjedujem ni jedno vkastito platno. Zašto? Jednostavno – čim bi ga naslikala nekome bi se svidjelo i ja bih ga poklonila ili prodala za simboličnu sumu novca.
6. Od rata jedva da sam i takla boje ili olovke. Djeca mala, život težak, ja depresivna. Kome je u tim uvjetima do umjetnosti?
7. Od kada sam na DA svaki dan nešto crtam ili oslikavam. U međuvremenu sam postala član lokalne umjetničke udruge i nadam se da ću uskoro i živjeti od svog rada.
8. Želja mi je raditi sa glinom, trenutno neostvarivo, ali vječna je nada u grudima ljudskim.
Evo, gotovo je . Slijedećih 8 žrtava:
Romantales, Photofairy, Medeja7, XVII, Tonkica, Natuknica, Siscanin, Ithiriel
Ostavljam ti veliki pozdrav.
ne znan, neka crteži/slike/fotke govore:
http://web.vip.hr/nmagazin.vip/radovi.html
e, bravo, jema i versi:
http://web.vip.hr/nmagazin.vip/versi.html
ti po mom mišljenju znaš crtat! :O)
pozdrav tebi i sjoru, kosa mu je dobro stala :O)
A nisam baš neki umjetnički kritičar, ne kužim se u te stvari. Znam samo da mogu prepoznati ono što vidim na tvojim slikama i da znam da ja to ne bim mogla napraviti. Dakle, u mojim očima si faca. :)


