sri - 26.04.2006
Atmosferske promjene

Zamislite sliku :
Vrelo popodne,
cvrčci se pomamili od vrućine u mahnitom pjevu, more mirno, gingolava
barčice... Sa obližnje plaže dopiru vriskovi djece i maldih furešti, a u hladu
pod borovinom sjedi društvo, pred njima zamagljeni bokali ledenog bijelog i
orošene boce mineralne. Založit će malo domaćega pršuta i sira iz uja. Neki
udaraju briškulu, neki dame, šah, neki kibicaju, pa se igrači jede,
bestimaju... Žene zabubale škure na funjestrama, težaci odmaraju propodne. A
sve se umirilo, zamrlo, čeka da omara prođe.
Što biste rekli?
Tipična mediteranska atmosfera jel'da?
Evo druge slike:
Vrelo popodne,
kolone auta trube. Oznojeni vozači proviruju kroz širom rastvorene prozore onih
vozila koja nemaju klimu, galame, bestimaju i pjuvaju po putu. Letargični
mladići obrijanih glava ih gledaju dok sjede pod suncobranima i ćućaju
redbulove iz gambelica.
Kraj njih koja
sinjorinica, deboto gola, u minici i gornjem dijelu kostima, oli samo omotana
kakvom šarenom krpom. Potežu iz slamčice šarena pića stranih imena. Gužva,
smrdi dizel. U staromu gradu zgoreni, usopljeni furešti, loču sokove, bacaju
boce kuda stignu, zoblju grožđe prevelikih boba, bez ukusa i mirisa, bale po
prevelikim sladoledima, sudaraju se pa im ispadaju po Stradunu... Ubacivači iz
restorana ih potežu za rukav, guraju letke, prodavači suvenira promuklo i
bezbojno izvikuju ime i ponudu od svoje butige. Kroz ulice đeca zuje na rolama
ili s bičikletama, dokle koga ne obale, onda se bogara, viče, otvaraju se
funjestre, prolijeva voda i bestima što ne daju narodu odmorit po ure propodne.
S posla su došli, a uveče ih jope toka na poso, nekad u drugu betulu, nekad u
istu.
Na plažama je sve
manje domaćeg svijeta, samo se furešti jazici čuju. Naši gledaju pobjeć s
barkama, ili đego na stijene, da imaju malo mira.
Mediteranska atmosfera?
Tipična, bojim se.
Vraćamo se prvoj
slici:
Predveče. Sunce
zaranja u purpurom zapaljen horizont. Miriše bor, miriše more. Narod šeta, pije
kapućine, bocka Split banane. Služe ih uredni konobari, spremni našalit se, od
volje i odmoreni. Mirišu gradele, dva-tri olignjića, par ciplića i koja
srđelica. Na rivi se uštimavaju klape, sad će zabrujit baritoni,i sve će
zamrijet na trenutak. Otplovit s pjesmom u mirni dalmatinski suton.
Druga slika:
Predveče. Mame
izlaze s bebama u kolicima da ih prošetaju. Gužva, bebe vrište, mame pričaju s
njima, usiljeno nasmijane, ali uređene po zadnjoj modi. Tada sjednu ispred Cele
i puste malo stariju đecu da rendaju oko Orlanda i trču za golubovima, dok piju
kapućine. Služe ih mrzovoljne konobarice, otečenih zglobova, umorne i masne,
oznojene i zgužvane. Cijelu smjenu trču među stolovima, nemaju kad ni duvan
zapalit, gutljaj kave popit, a kamoli sjesti da ohanu. Furešti im ostavljaju
pretjeranu manču, ma nema osmjeha, sve su ih potrošile.
Po putu gužve ne
jenjavaju, narod se vraće s mora. Bestima se još više, ali umornije. Čiope
kriče i lete nisko, zuji u ušima. Talijani po dva sata u redovima čekaju na
Peskariji za stol u Lokanda, da večeraju. Gulozni su na stonske mušule i crne
rizi. Vole našu ribu. Ulični svirači lupaju po svome, pred restoranima počinje
svirka, dosadna i bezlična, svaku veče ista. Prebiranje po sintisajzeru i
tugaljivo zavijanje.
Slika prva:
Noć. Mladost se
vraće iz diska, smiju se, malo galame. Neko ih viče i bestima kroz otvorene
funjestre, pa bježe trčeći i cenu od smija. Kradu lubenice Cigu na placi, dok
on kukavac spi, premoren. Prevarilo ga, iako je čeko vragove, zno je da ćedu
doć ukrast.
Sočne su, crvene,
cijeli se ulijepiš, crveni sok curi po košulji jer ih lomimo kako stignemo,
nitko nema noža. Neki su nosili skakavce, ali tu i tamo da se prave važni. Nije
bilo za ozbiljno. Žurimo doma, leć. Većina nas ujutro radi sezonske poslove,
toliko da zaradimo za piće i za obuć se.
Slika druga:
Noć. Zavijaju
sirene. Zavija pijanac u parku. Urla, ledi krv u žilama. Ne razumiješ ga, nije
naš. Pred svakim restoranom pritajen sjedi čuvar, zagrnuo se jaketom i opružio
po stolicama. Čuvaju da jedni drugima ne pokradu stolove i stolice, a čim svane
moraju na svoj poso, neki u Čistoću, neki na more, neki u GPa. Negdje odjekne
pucanj. Psovke i plač. Krv curi po košulji. Stiže hitna, stižu policjoti. Svak
odvodi svoje mušterije. Na sred puta leži motorić, mali skuter, još mu se rota
vrti. Ulično svjetlo blješti iz rumene lokve. Nisu imali kacige. Opet hitna
zavija... Svanuo je još jedan dan. Ne svima.
Na dijeti sam.
Ne, ne Atkinsonova. Najnovija, zove se Europska. Traži odricanje od svega, da
bi na kraju zajamčeno postao netko drugi. Ja se negdje putem izgubi, a da i ne
osjetiš. Samo se istopi.
objavio u 26. travanj 2006 12:34:00
e da, svi zudimo za prvom verzijom a dobijemo drugu. ali ne dam ja da me to smeta, ja si bar na jedan dan nadjem prvu sliku i uspijem iz nje crpiti ostatak.
Sretni su oni koji su imali prvu priču, mada nisam siguran da su je bili svjesni. I druga priča ima svojih draži, samo ih ne vidimo iz blizine. Neću Europu ili Evropu, ali nisam siguran da me čuju.
Prva slika...definitivno. Ali nemam ja para ni za prvu ni za drugu. A ni ljeto baš ne volim previše.
e narode moj, znam...ali ode, gotovo je
jao samba, poznata mi je ova druga katastrofa. samo tako je bilo u puli tokom sezone jos i prije 15 godina. na zalost, bili mi dio evrope ili ne (mislim politicki, naravno da smo geografski dio evrope, zaboga. kako mi je muka od tog "kad postanemo evropa" mislim, pogledajmo zajedno kartu), doci ce oni k nama u svoj svojoj nekulturi i nepostovanju. pih!
znam@lara, to je cijena napretka, da nije europa, bilo bi nešto drugo. Ne može novo dupe na prijestolje, dok staro ne odapne. Ali uvijek će se naći netko da žali za onim starim...tako ti je to ...
Bojim se da nam svima sleduje slicna dijeta...
početak ve druge slike podsjeća me na jedan horor...joj....=))))))poZz
Ne dajmo se klonirati! Živjeli originali, naše je naše, naše je najbolje, makar za nas.
O.k,onda ćeš mi sve spjegat :slika 3 :) časkamo i ližemo slaja :D
ih te, uf al sam nostalgičan.
odma idem da pogledam račune za struju, vodu i to, pa da se malo izljutim, a onda ću gledat svoje slike iz mladosti da se izdeprimiram, i na kraju ću da odem na balkon da zapalim petnajst,dvajst komada da se smirim.
eto ti sad konavljanko, jel vidiš !
hm...uvijek druga priča...uvijek.joj i ja sam na dijeti,čudo jedno od dijete-South Beach.Puno jedeš,al vidiš,ne smiješ-ČOKOLADU!!!Još uvijek tražim dijetu koja to podržava:))
;-( da..i onda se moji kontinentalci čude kad' ljeti zbrišem k njima...neku večer sam šetala Bačama i rastulila se skoro..nisu to više moje Bače - nema svirke na siki, zidića ispred Đaje...sve okupirali "eksluzivni" restorani, kafići i ona čuda na napuhivanje po kojima klinci skaču...ma, bolje da šutim...
slika prva je bolja od druge, puno, ali u nas pameti nema dovoljno, evo u splitu svaki furest more gledat dioklecijanovu palacu (narafski i bacat skovace) brez kune naknade. francuzi bi to lipo unovcili. talijani isto. barenko 5 kuna kad se dodje u split pa onda gledat, e... /nevezano, volim mace, aaaa, to mi je slaba tocka.../ pozdrav :o)
da mi je samo prošetati stradunom dala bi sve :-))) a što se tiče dijete..da vidiš kakva je moja...uuuuuu...
z-z-z-z-z... ne, nisu cvrčci, iz diskača trešti house, jooooo boli glava, boli glavaaaa! :(
a @xvii bogati, što ne daš da te komentiramo? Nije fer
hehehe...vidi se da si na dijeti!! ja sam još uvijek na onoj svojoj! ;))
Da, da samba...dvije slike, dva vremena:...Hrvatska iz vremena kada smo živili u mraku i današnja moderna europska Hrvatska...Što bi rekao Paško - "Jeben ga ko je svitlo upalija".
je @davors i pokojni je Smoje volija bit u "mraku"... gotovo, za nas dinosaure iz "mraka" .)
Turizam. Dugo nisambio na moru. Ne ide mi se. A i nemam vremena jer moram postati sultan umjesto sultana:)). Iskreno, nerviraju me ljudi. Turisti. Kao što sam rekao, najvažnije im je otići na more. Imam 14 mačaka, to je važno. I vegetarijanac sam. To je isto važno. Živjeli!
LOL da 14?! Noja je baba imala 13 najviše, al ti si je brale prešišao :) i to mi je drago čuti
odjednom mi je malo manje žao što nisam bila u Dubrovniku. istovremeno odlučujem da ću ga posjetiti izvan one najžešće špice turističke sezone. ako turistička sezona u Dubrovniku ikad jenjava
I kako ide djeta? I ja želim postat netko drugi :)
dok ja napišem koment na ovaj post ti ćeš već izdati nešto novo pa onda štedim moždane vijuge i čekam
pa mi hrvati imamo mentalni sklop ovaca. ustvari, znanstvenici iz dalekih galaksija su došli na planet zamlju i davnih dana križali hrvate sa ovcama, i to nakon što su lobotomirali ovce, da se ne bi slučajno, kroz stoljeća evolucije, probudio neki gen pameti, razuma, stila i SVOJEG JA. mi smo deponij evropskog smeća, zapad o nama misli ono što mi mislimo o kurdistanu, još gore, jer se pravimo da smo bolji, ali čamimo u istoj jami, polako se davimo u izlijevu zagađenih rijeka zapada u naš mali svijet velikih zastava i sitnih duša i trulih kičmi. mi pasemo ono što amerika i evropa posiju, usput nas svi još i jebu u dupe. prema tome, kako ikoji hrvat može reći da nije peder, kad ga toliko dugo bužaju u guzicu a on ne poduzima ništa, drugo, on čak niti ne stenje od muke, on samo bleji.
AMEN
Nisam nikada bila u Dubrovniku, sto mi je zao. U Splitu jesam mnogo puta, tamo sam i naucila da plivam:) Nije valjda sve tako crno :( Valjda turisti ostave i para nesto :) Treba ih iskoristiti za to:--)
A mogu zamisliti cene u Dubrovniku, ufff valjda cu jednom da dodjem i vidim te lepote.
Vremena se mijenjaju...
LOL @balonche oko moje, šta se razgalamio :)) a di si mi ti do sad?___@dr.Luka dobrodošao :)___i ti @oranz, samo dodji, pasce slaja ili kavica
a jadan Cigo...čak je u idili izvisio:)...fuj, ovo nije svijet dostojan čovjeka, ovo čak nije ni đungla, ovo je jedno veliko fuj!
Kaće novi post :)
ajmeeee... ma ja biram prvu verziju pa kud puklo da puklo. Ne mogu stvaaaaarno gledati svijet drugačijim očima od ovih koje su mi darovane :) Kako napreduje dijeta??
ja mislila da je naša mama nešto novo napisala..kad ona samo lijenčari..ajde draga napiši nešto da mi izmami osmjeh na lice... pusa velika
odličan post! trebala bi se baviti ili novinarstvom ili književnim radom, za oboje imaš smisla. kako samo pogađaš! sve mi se za srce zalijepilo.
