sub - 01.03.2008
Dva u jedan
Moja je prababa dva rata preživjela i nosila državljanstvo četiri države, a da u životu nije iz Konavala makla, jedino je na ćuši do Igala išla trgovati s kozjim sirom za malo botane ili grumen soli. Navikla na neimaštinu, na sve jade što ih život sobom nosi; muž joj je davdeset godina proveo u Argentini, da bi doma poslao koji mukotrpno zarađeni peso, a i kad je napokon doplovio doma, pričala je kako je otpratila muža a vratio joj se đedo. Pokopala je i njega i dvoje djece. Voljela je nogomet i kaubojske romane, a imala je samo četiri razreda osnovne škole. Do kraja života je nosila nošnju, ali još nisam srela osobu koja je s tako oskudnim obrazovanjem, u tako konzervativnoj sredini bila slobodnijih nazora od nje, a da se sama gotovo asketski pridržavala društvenih regula provincije u kojoj je živjela.
Da se sad digne ispod ploče u Sv Antuna, kakav bi svijet našla? Bi li je zadivio ili razočarao? Vrlo bi vjerojatno spremno prihvatila mobitele i internet, moguće da bi se prihvatila i joysticka pa zaigrala koju utakmuicu na PS-u. No pitam se što bi rekla na ovo drugo. Što bi rekla kad bi se provozala od Dunava do Grada?
Jedni grade instant vile i apartmane, tako brzo niču da imaš dojam kako samo prospu prah po temeljima i zaliju ih da narastu u dva dana. Drugi opet čačkaju po kontejnerima da bi došli do dnevne zarade ili komada robe.
U nekim se gradovima deložira branitelje s obiteljima ili samohrane majke s djecom iz stanova (a ko im je kriv kad baš hoće imat krov nad glavom), a u nas biće da nema takvih, pa i mrtvi dobro dođu, ionako se ne mogu bunit.
Ima bit da ima nešto u vodi, kakav podzemni izvor ispod Cavtata, neka gadna radijacija, pa malo po malo se i najnevinije stvari pretvaraju u organizirani kriminal. A popularna je i opcija dva u jedan – ko šampon s omekšivačem –primjerice obrtnik & agent za nekretnine. Kupiš kuću, dobiješ oćale i neispravnu dokumentaciju, pa se slijedeće četiri godine ganjaš sa dvanaest suvlasnika te iste parcele, koji su raštrkani od Novog Zelanda do Dublina. No ne brinite, uvijek vas može zastupati javni bilježnik koji se izdaje za odvjetnika, a usput se i on bavi nekretninama, samo je specijaliziran za prodaju kulturnih spomenika. Za cijene nisam sigurna, ali mislim da Sponza dođe malko skuplje od Kuće Starog kapetana.
13 mrdnuli brcima:
koga višje za ikoga briga, samo se na rolekse i mercedese misli, ča su nepoštenije stečeni to su višje in. nažalost. :O(
Što se tiče ove sulude gradnje na obali - ako im država to dozvoljava, a tko ne bi gradio za male pare i prodavao za velike? Kod nas kopiraju neke zakone od drugih, ali nikada do kraja i nikada u potpunosti. Recimo, sada se svaka sitnica kod bilježnika mora ovjeriti, za to uzimaju lijepe novce, ali kod nas javni bilježnik nije obavezan svojim potpisom garantirati da je s dokumentima sve u redu!? Nije li to apsurd? I kome se onda trebaš obratiti? Agenti hoće samo prodati, odvjetnici vole parničiti, javni bilježnik samo hoće naplatiti, a da je dokumentacija 100% u redu nitko ne jamči!
U Hrvatskoj odavno nema niti socijalne pravde niti socijalne sigurnosti, sve je samo umjetnost preživljavanja, a najteže je onima s djecom - teško je odgojiti čovjeka "na mjestu" kada su vrijednosti potpuno naopake.
