Mama i mačak

dama br2

Damu broj dva sam na svijet donijela u identičnim mukama kao i Barbiku. Najlepši i najpametniji tata nije ni znao. Budući sam i taj porod dočekala u bolnici, samo je došao u posjetu skupa sa svojom mamom, tj. svekrivom mi milom.

Na odjelu je radila nekakva mahnita sestra, ovisnik o meksikanskim sapunicama, a rezultat tog obrazovanja se očitovao u očijukanju sa svakim doktorom koji je naišao hodnikom. Pod strahovladom njezine smjene odjel se zaključavao, i nju nije bilo ni najmanje briga što rodilje trebaju povremeno sići u prizemlje da bi si na kiosku kupile osnovne higijenske potrepštine ili makar popile kavu. Njena je vizija pristojne rodilje bila da mama sjedi na krevetu, a klinjo joj visi na dojci. Onda ženama ne treba mjenjati posteljinu i spavaćice, a bebe ne treba presvlačiti, ni kupati, što dakako, ostavlja prostora za ašikovanje.

Elem, dođe moj najljepši i najpametniji, a ona mu se dere kroz ona staklena vrata da sam bolan, ja rodila, ne možeš vamo, donijet ću ti ja bebu.

I donese ona malu šmrkavicu. On nije ni došao sebi od silna čuda, a svekrva je podciknula:

- Vidi je, ista ko Barbika, samo ima dužu kosu.

- Errrr... a curica je?

Sestra ga je taktično otpravila svojim muževnim hercegovačkim glasom, a meni mladu damu vratila uz informacije:

- A bogumi mu nije drago što je žensko.

 

Mene je pošteno drmao baby blues i to mi je taman otvorilo nove ustave suza.

Toliko sam bila ljuta da mu nisam htjela dati bebu kad smo izlazile iz rodilišta, nego sam zvala očuha i s njim išla kući, dok nas je on pratio svojim žutim Fićom. Dugo je trebalo da me uvjeri kako je kauboj-sestra stekla krivi dojam.

Dama br 2 ima najmodrije oči koje sam ikad vidjela i platinastoplavu kosu.

 

Četiri godine... tri godine jurcanja za gospođicama, nisam imala vremena misliti ni na što drugo. Ni paziti na sebe. Opet je On pazio, a ja opazila. Da mi opet kasni.

Razgovor u krevetu pred spavanje:

-         Izgleda da mi opet kasni...

-         Jel?- nezainteresirano je promrmljao okrećući stranicu knjige.

-         Mhm...

A ja baš oću nekoga da šokiram, pa sam nazvala mamu.

- A? Boga ti skotnoga! Jeste vi normalni? Porodica Drndić – lako ćemo... blablablabla-

Lakše sam zaspala.

 

Kad su ga pitali kako će se zvati SIN, odvrnuo je mrtav hladan:

-         Ja sam ćer pravio, a ako se rodi muško – vi mi se rugajte.

Nitko mu se nije rugao.

I bi veče, pa jutro – porod treći.

hehe pomirio se čovjek sa sudbinom!

:)

i vidi čovjek da učini dobro. i svane dan treći ;0)

Nasmijala sam se kad sam pročitala maminu reakciju!! A i razgovor u krevetu je isto zanimljiv...

skotnoga, a ?

ha,ha...nastavak!!!

:))

aaaaaa :) sapunasto, doista sapunasto i sva sam se razniježila :) Idem odmah vidit dijete u svojoj obitelji, nije moje, al šta ćeš :)

Muž ti je super! Tako je i moj reagirao jer su bile prvo dvije cure, a poslije dva dečka. Kad sam rodila treće dijete iliti prvog sina ,sestra mu je morala na vratima razmotati dijete jer nije vjerovao da je sin dok ne vidi na svoje oči!

hehe :)) ček da vidiš posljednju epizodu :DDD

Jedva čekam :)))

Jel' to dama br. 2 dala dozvolu za objavljivanje svog lika? Ajde, gdje je nastavak!?

ma zna covek posao, pravi lepotice! :)

Svaka čast. Jedva čekam nastavak:)

majka je ženin najbolji prijatelj. nitko te u životu ne može volit ko što te majka voli. da je organizirat neku mogućnost za žensku djecu da majku viđaju jednom mjesečno da si osiguraju psihičko zdravlje... hm. ne znam. moj tata je bio prilično uspaničen što ću ostati sama s MAMOM kad on umre... nije bez razloga. ah drage mame. ima samo jedan mali problem... kaj onda i mi postanemo mame i pitanje je koliko se možemo kontrolirat. jer od nekolicine mojih prijateljica koje cijenim samo jedna ima normalan odnos s kćeri.