pon - 30.01.2006
Ej salaši...
Moram priznati da su mi Krcko i Radee (ne znam stavit link)
probudili savjest. U mojim nostalgičnim pričama stalno pričam o Konavlima i
konavoskim precima, ali nezaobilazan dio sage važan za moje bistvo na ovom svijetu
se događao u Slavoniji. U kojoj sam rođena.
Naime ona ratoborna baka se u partizanima i zaljubila, a momak
je bio sa slavonske ravni. Odveo je on svoju Konavočicu na salaš da je
predstavi roditeljima i dobrano ih šokirao slobodoumnom divljakušom u hlačama i
revolverom za pasom, koja je govorila glasno, brzo i vulgarno. Posla se nije
plašila, radila je kao muškarac pjevajući svojim predivnim glasom talijanske
balade, jela kao dva težaka, a konjima upravljala s prirodnim talentom kao Romi
i usput rodila dvoje djece (moju mamu i ujaka).
Nije bilo dobro. Njen dragi je bio partijski funkcionar i htio
je damu koju će predstavljati stranim delegacijama a ne Amazonku. Kad je
saznala da je vara, uletjela mu je u kancelariju poput uragana sočno psujući na
sav glas i zalila ga solnom kiselinom gađajući u oči. Srećom je u presudnom
trenutku nadlakticom zaklonio lice, inače se ne bi lako izvukao. Nakon toga su
se razveli, ona je zadržala kćer, ali sina je odveo on.
Obožavatelja joj nije falilo i ubrzo je osvojio plavooki
slavonski paor nekih osam godina mlađi od nje. Očaran južnjačkim temperamentom
i neiscrpnom energijom kojom je zračila, nije joj dopuštao da napravi ni korak
dok nije bila njegova. Tako je ostala veliki dio života u Slavoniji i tamo
odgojila svoju kćer, tj. moju majčicu.
Deda sa tatine strane, porijeklom Talijan iz dalmatinskog
zaleđa, je dojezdio u Slavoniju za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, siromašan
kao prosjak, a uz to i dezerter. Brzo se priženio u jednu familiju slavonskih
Njemaca, i još brže razveo. Žena mu je bila babica i vršila je često i
pobačaje, nakon kojih se znalo desiti da pacijentica umre. Tako je završila u
zatvoru, trudna s trećim djetetom koje moj deda povrijeđenog ponosa nikad nije
priznao.
Sa sobom je iz tog braka odveo samo
sina, ostaviviši mlađu kćer da raste kako gdje stigne, po sirotištima i kod
rodbine, ne pokazujući joj ni do kraja života mrvu roditeljske ljubavi.
Sin (moj tata) je rastao kako fakin, pod čvrstom rukom svog
oca koja je bolje poznavala kandžiju od milovanja, i uz maćehu nerotkinju
promjenjivih raspoloženja. Pripadao je Bitls generaciji i bio pravi mangup.
Takav je osvojio moju majku a rezultat te ljubavi upravo završava danšnji post.




