čet - 29.03.2007
Kuke i šparoge
ovaj sam tekst već lani u nešto kraćem obliku bio na blogu... ali vrijeme je pa ...
Doba je kuka i šparoga. Neki ih vole brati, neki jesti, a ja spadam u treću
grupu koja podjednako uživa u obje varijante. Po redu, ne istovremeno. Prvi dio
nije uvijek poželjan, a u zadnje vrijeme je i po zdravlje upitan zbog
eksplozivne zasićenosti tla minama.
Šparoge rastu u prirodi naših brda, divlje i prepuštene suncu. Vole
spaljeno zemljište i pjeskovito tlo, ali ih se može naći i u najvećim guštarama
kupinove drače. Berba se obavlja ručno, probijajući se kroz trnje, granje i
šikaru, lomeći se preko prastarih suhozidanih međa, koje se kasnije ruše po
tebi i uslužno te zatrpaju vlastitim kamenjem. Kuke vole rasti blizu poskokovih
gnjezda i u obraslim koritima negdašnjih potoka, koje su vrijedni seljaci
zatrpali smećem. Sad to isto smeće prekriva nadasve pokvarena vrsta raslinja,
koje odaje dojam čvrstog tla, a u stvari jedva čeka da zakoračiš kako bi te
zarobio do pojasa u trnju dugom poput palca. Nakon jedne takve avanture branja,
zaista je hvale vrijedna svaka količina ubranog a koja je preveć da stane u
šaku.
Doma ih očistimo tako da veći dio otkinemo i bacimo, a kuha se gornjio dio
sa glavom.
Uz to je poželjno skuhati i jaja utvrdo, a ako ste baš tvrdoglavi i želite se u
stvari najesti, može i pokoji krumpir. Ocijediti vodu, koja je izuzetno zdrava
za sobno bilje, ali ako im je poslužite vrelu, neće baš biti zahvalni, pa
pripazite.Otužnu hrpicu taknkih zelenih izdanaka nalik kuhanim glistama začiniti
maslinovim uljem i solju. Po želji se može dodati češnjak, netko voli i kapulu,
te ona kuhana jaja i krumpir (pod uvjetom da ste ih prije ogulili).
Druga je opcija da prokuhane, ocijeđene izdanke popržite u tavici i
prelijete jajima. Rezultat je gorko – bljutav nered otrovno zelenkaste boje,
ali dobro posoljen zna biti iznenađujuće stimulativan. Pst... da vam prišapnem
– kažu da su afrodizijak.
U slast.




