Mama i mačak

Pade mi jučer pogled na jednu od domaćih sapunica koje se nekontrolirano razmnožavaju po našim TV mrežama.
Inače sam kronični mrzitelj istih, još od Dinastije koja je osamdesetih u nas bila nacionalni sport. Nakon nje su nas napale (i pokorile) meksičke, pa brazilske i talijanske, dok nisu počele i domaće.

Ne znam koja se vrti na kojem programu, mom laičkom oku su sve nalik jedna na drugu. Oni koji ih pobožno prate , poput moje mame, uvijek me tužno gledaju i snebivaju se kad na njihove iskrene napore da mi potanko obrazlože kako je to jako uzbudljivo i zabavno,od mene dobiju tup pogled i prezirno stisnuta usta.

Moja je majčica bila redov u vojsci gastarbajtera iz sedamdesetih, tako da joj je njemački blizak kao i materinji jezik. Što joj osobito dobro dođe kad želi do mile volje gunđati protiv ukućana bez posljedica i u gledanju sapunica na njemačkim satelitskim programima.
Osim onih uobičajenih sapunjara, prati i rialiti šoove ( zašto nemamo domaći izraz za ovo? Dokumentarna sapunica? Jel to tako zovu?).

Kad je posjetim, prvo dobijem iscrpan izvještaj o njemačkom Big Brotheru dok manevrira s dva daljinska upravljača kako bi pratila istovremeno četiri sapunice na dva zemaljska i na dva satelitska programa. Tu i tamo me pogleda, kako bi se uvjerila da nisam zaspala. Osim ako ne gleda konjička natjecanja, tada mogu mirno hrkati.

Da se vratim na domaće sapunice. Primjetila sam da tamo i najgora protuha nosi odijela i svi govore školskim književnim hrvatskim. Tu i tamo utekne neki ''kaj'' , ali osobno mislim da je to više do glumaca, nego scenarista.

U Meksiku glumci nemaju vremena učiti tekst naizust, već imaju slušalice skrivene pod kosom u koje im se šapuće tekst. Pri tome se pazi da se prema kameri okreće neozvučeni profil.

Jednom sam si stavila u zadatak, nakon tog revolucionarnog otkrića, da vidim te slušalice u nekoj neoprezno snimljenoj sceni. Par dana za redom sam zurila u tužnu epopeju neke unakažene sirotice, koja u stvari to nije bila, nego izgubljena bogatašica, samo što to ona nije, eto, znala. Ali hoće do kraja serije...

U stvari sve se riješi u posljednjoj epizodi. Sto i dvadeset epizoda Tantalovih muka, uz one Sizifove, da bi se vjenčanje sa princom iz snova, smrt svih neprijatelja (ili bar ludilo), neizmjerno bogatstvo koje se nemilice dijeli vazda prisutnoj sirotinji, zbubalo u posnjednjih pola sata. I svi koji su kao za pokoru svaki dan u isti sat trčali pred TV da kukaju skupa s njima, sad skupa s njima plaču od radosti.

Kod moje mame je to išlo tako daleko da je krave, koze i sitniju marvu redovito krstila imenima iz sapunica. Tako smo imali krave Esmeraldu i Sylviu, junca Justa i mačku Felisu. Moj susjed je čak i sinu dao ime Bruno, prema nekom liku iz sapunice, što je donijelo grdnu zbrku jer smo i mi baš tada imali mačora Bruna.

U ovoj eri krajnje iskrivljenih vrijednosti, takva ispiranja mozga samo uljuljkuju sirotinju, opijajući ih lažnom srećom, koju sami nikada neće doživjeti. Tada žene postaju ogorčene, teže za romantikom, koju im napaćeni izrađeni supruzi niti znaju, niti imaju snage dati.

Zamislite čovjeka koji radi čitav dan, jedva dočeka da se doma svali na stolac i pojede tanjur nečeg toplog, a ona mu skoči za vrat kako nije romantičan. Da je pravi, sa vrata bi se bacio nju, dok im ispod prozora svira simfonijski orkestar koji je koštao njegovih šest plaća. Ma brus!

Baš sam ja htjela o sapunicama pisati :). iako ih ne gledam, sapunice imaju neku funkciju. U Venecueli (ja mislim da sam dobro zapamtila) ih snimaju jer imaju problem sa tim da se žene međusobno rodbina. Kada je Snježana Tribuson radila scenarij za Tri muškarca Melite Žganjar, navukla se na sapunice. :-)

ja nemrem se natjerat da pogledam ijednu sapunicu u komadu. nemogu, pocmem psovat i dlanovi mi se znojr. grozno

Šta će mi sapunica na tv-u kad je imam kući!? Nego toliko je daobra da je možda jednog dana i ekraniziram kad svi akteri pomru!U gledanost ne sumnjam!!!!!!!

Ček malo,pazi imena u nas "sapunice"..Hmmm zašto ,od čega..Hmmm.,ja čekiram tu i tamo Zabranjenu ljubav ;)I znaš koja mi je mraaaaak bila;sjećaš se Emperatriz ,mmmmm booooleeeesno ;)

Sapunjače, sapunjače... samo da nisu na životinjkama testirane?!?!?! Damn, eto i ti imaš bezrazložni post. Mene je baka u doba Santa Barbare redovno polegla u kolijevku i zibala lijevo desno. Rezultat tog zibanja je bila moja ulegnuta lubanjica. Eto, to štošta objašnjava. Te sapunice stvarno ljude uče kako gledati kroz ružičaste naočale, zametnuti svoj život u ladici i pustiti druge da upravljaju njima. Radi toga što samo sapunjače i obrazuju narod nam je vlast ovakva - kud svi, tud i mali mujo. Ako je Jorge konzervativac.. hahahahah

svoje mišljenja dadoh u postu-živjela nenasilne sapunice.dakle treba ih dekretom zabranit

prekrasno! :) nisam znala da ne uče tekst, već da imaju audiošalabahtere. sad ću počet gledat trakavice iz "sušto znanstvenih razloga", da vidim i to čudo! :D :D

čuje li itko muziku ovdje? (˘;˘)

Jedina sapunjara koju sam pratila bila je Rosa Salvahe ilti Divlja ruža i to je bilo još u osnovnoj. Mislim da sam neki dan čula neku naznaku muzike tu kod tebe, al sad ne čujem ništa.

ja odgledala čudo toga u CG sa sveki. cijeli nikšić zna kajkavski, ali taj umjetni kojeg ni pas ne govori. inače nisam pratila. ali pratim rezultate toga u stvarnosti: imam preko nekoliko osoba koje mi se kreću u društvu a koje su lišene mozga gotovo u potpunosti, uglavnom od rođenja. sve radnje ordinarnih glupača iz sapunjara ponavljaju u svojim glupim životima. varaju muževe, plaču, drame, histeriziraju, spletkare, podmeću... čuda. neki više neki manje. problem: te osobe imaju STVARNE LJUDE za djecu i muževe. mislim da bi hitno trebalo te muškarce zaštitit. zakonom.

ako neko ne voli sapunice onda sam to ja... od ljubavi u zaleđu, preko čiste, nečiste, prečiste i fulčiste ljubavi, dolazimo do tragične ljubavi, prave, sretne i iskrene ljubavi, pa sve do ljubavi jednog oca, i ljubavnoj ljubavi... :)

e to @zvrndanka, to ne razumijem...koji je klinac ljudima da se poistovjećuju s tim pizdarijama?! Mislim, tamo se sve vrti oko toga ko će koga, ili jeste, ili još nije....nitko ništa ne radi, a svi imaju gomilu love, i svi su bar jednom umrli, operirani pa uskrsnuli...people, get a life!

heheheh...a jel se sjećaš kad je neka baka platila misu za Eden iz santa barbare da prohoda!!! hehehe...sapunice....ne mogu ih prožvakat i točka.