Mama i mačak

Imala sam grdnih muka objašnjavajući svojoj djeci da nekada uistinu nije bilo Tvea, DVDa, videa, Play Stationa i inačica na temu, kompjutora, čak i telefona, a kamoli mobitela.

Najčešća pitanja su bila .

- Pa kako su se ljudi uopće zabavljali? Što su radili? Nisu valjda kopali čitavo vrijeme i nosali vodu sa izvora!

Zbilja. Kako su se zabavljali? Pozivam blogere (naivce) koji dolutaju do Mame i Mačka, tu i tamo, ovje i onda, da pročeprkaju malo po prošlosti svojih baka i djedova, roditelja, strina i stričeva, susjeda ili bakica sa placa...

Bit će tu zanimljivih priča vjerujte mi, samo ih treba potaknuti, jer svako vrijeme ima svoga Lera.

Ja ću početi s mojom prabakom, onom koju sam pokopala grcajući od smijeha uz zvukove country evergreena Oh Sussanah.

Baka je bila veliki šaljivdžija i hrabra kao Argonaut :). Uz pomoć svoje vedre prirode i duhana, kojeg je konzumirala od svoje dvanaeste, prebrodila je dva rata i pokopala dvoje vlastite djece. Rođena je u vrijeme Austrougarske koja je imala koristan zakon o izdavanju visoke rente onima koji su usvajali siročad. Usvojena je u jednu konavosku obitelj skupa sa još troje nahočadi iz dubrovačkog sirotišta. Pod istim je krovom odrasla, udala se i dočekala starost, jer su usvajatelji uredili da se vjenča za drugog usvojenika njemačkog porijekla, kako se imanje ne bi rasipalo. Iako je baka imala svoju ljubav krotko je poslušala što se od nje tražilo. Par godina nakon vjenčanja, muža je ispratila na put preko Atlantika i čekala na njegov povratak punih dvadeset godina.

Ostati sama u ono vrijeme i sačuvati dobar glas punih dvadeset godina u provinciji nadaleko čuvenoj po zabadanju nosa (i ostalih ekstremiteta) u tuđe poslove, nije bilo ni malo lako. Usprkos tome baka nije živjela kao udovica. Išla je na sijela koja su se održavala svake noći. Ljeti na guvnima na kojima se inače vrše žito, a zimi u zadimljenim ognjištima, gdje su vam se leđa smrzavala, a lice gorjelo i oči suzile od dima.

Izbor zabave je bio raznovrstan. Od pjesme i čitanja poezije (uglavnom epske i beskonačno duge o junačkim pothvatima ondašnjeg 007 kraljevića Marka protiv Muse Kesedžije i ostalih zlikovaca), sviranja lijerice i plesanja, pa do prepričavanja javašluka koje su podmetali jedni drugima i stravičnih svjedočanstava o utvarama koje su tada bile u modi.

Jednom prilikom je baka u društvu svoje sramežljive prijateljice (dvadesetogodišnje usidjelice) u sumrak žurila na sijelo. Putem su naletjele na seoskog momka u nezgodnom položaju, okrenutog leđima kako zalijeva suhozidanu među mlazom urina.
Protrčale su hihoćući i uletjele u već puno ognjište na svom odredištu.

Momak je došao za njima i stao ih pred svima zadirkivati. Bakina prijateljica je posramljeno šutjela, a moja baka, štufana što je ova tako smotana odluči spasiti situaciju, inače će ih gnjaviti cijelu večer.

- Pa eto, mi smo povirile da vidimo što ima u ruci, a on ga skrio. Onda Jane Mala (prijateljica) njemu – a tresni ga dvaput, ruke ti otpale!-

Društvo je riknulo od smijeha i predmet spdranja je bio sad taj jadničak, ali bakina prijateljica se smrtno uvrijedila i do kraja života s njom nije ni riječ progovorila. Nije ni poslije, rekla bih.

Ni kasnije kad je imala moju malenkost kao praunuku, nije bila ništa bolja. Znala je svojim prijama koje bi svratile na trač partiju pustiti guštericu da trči preko beškotina, ili ih jednostavno gađati loptom kad bi joj dosadile, i mirno uzeti čitati Lasov kaubojski roman.

Njena kćer, a moja baka nije zaostajala za njom. Imala je pukih petnaest godina u vrijeme II svjetdkog rata. Radila je u mjesnoj trgovini, a budući da je bila naočita (ja sam na nju, samo da znate) i raskošno popunjena na odlučujućim mjestima, nije joj falilo udvarača. Kad su jednom partizani vodili talijanske zarobljenike kroz selo, sažalila se na nekog sirotana i krišom mu tutnula bombon od limuna da se okrijepi.

Nekoliko mjeseci nakon toga selo je opet bilo pod talijanskom okupacijom, ali trgovina je i dalje radila, s mojom bakom naravno. Jedan Kalabrez joj je pokušao udvarati, a ona ga je damski odbila šaljući ga u krasni qratz puljizki. Što je ovaj razumio. I što ga je tako oduševilo da ju je na licu mjesta dao odvesti na godišnji odmor u Mamulu, zatvor u Bokeljskom zaljevu. Dok je dama bila u zatvoru, doznalo se i to da je partizanski špijun, a to joj nije išlo u prilog. Jer je netko mjesecima ranije bezobrazno nalijevao lozom njemačke oficire do delirija i krao im dokumentaciju. Govorilo se o dvije žene. Pogodite tko je bila jedna od njih. Prije smaknuća su je odlučili još jednom ispitati, i odveli je zapovjedniku zatvora. Igrom slučaja to je bio onaj isti kojem je dala bombon i to joj je spasilo život.

Pradjed je dvadeset godina proveo u Argentini i Čileu, radeći kao kuhar kod imućnih obitelji i šaljući doma svaki peso. U domovinu se vratio sa golemim kovčegom od ljepenke, i tugom u modrim očima za Kordiljerima koje je tamo ostavio. Prabaka ga je dočekala užurbano vršljajući po kući i odmjerivši ga gadljivo frknula:
- Ispratila sam muža, a vratio mi se đed.

Taj je đed imao ludu naviku da obuče svoje argentinsko odjelo i legne na sred ceste u sumrak kad su se pastirice vraćale s kozama sa ispaše. Kad bi se bosonoge curice razjurile po selu vrišteći da na cesti leži mrtvac, on bi ustao, oprašio odijelo i nestao u šumi. Godinama se potajno smijao nakićenim iskazima o crnoj aveti koja plaši pastirice i pije krv kozama.

Jednom ga je baka nešto najedila i za osvetu joj je vrećicu sa prženim zrnima kave napunio osušenim kozijim brabonjcima. Moram li napominjati da nikada nije pio kavu?

alo...apstinecija je prošla, ovo je današnji post narode

Da, kako se je zabavljalo nekad?...Za zabavu treba dobro društvo, a mobiteli, kompjutori i televizija otuđili su ljude...Približili su nam glas i sliku ali mi smo jedni od drugih sve dalje i dalje…Inače, ne trebam ići baš tako daleko u prošlost jer i moja generacija je odrastala bez mobitela i kompjutera i ne pamtim da nam je ikada bilo dosadno…a televizija (da to smo imali) nam i nije bila neko pomagalo u zabavi…No naše bake i djedovi nisu imale niti to pa su sijela bila vrhunac dobre zabave…Moji, koji su živjeli u Slavoniji, pričaju da bi tada dečki koji su obično isto kao i danas mladi znali svirati, donijeli tambure…To su bili njihovi tulumi…A vi mladi koji ovo čitate samo zamislite kako im je bilo…zamislite da na vašem tulumu uvijek svira uživo vaš omiljeni bend…Vjerujete li sada kako im je bilo cool?

bok! blog ti je odlican.ovaj skin je ko kada sam ja high.ja sma novi u ovome tako da......samo tako nastavi.dodji koji puta do mene. smoke weed every day peace out

@davors zanima me kako bi to Slavko i Kate prepričali:)...@grintava, aj nek djete čita, neće nišrta pametno nać;)...@DC server me ne prebacuje, prepoznaje te kao grešku(???)

dobra je bila ta tvoja bakuta. moja je mene svaki put kada me vidjela opominjala da moram biti dobar jer inače neću u raj. nego u pakao, nego kaj, i tamo gorjeti dok rusija ne prestane isporučivati plin. ne moram ni spominjati da je bila jako religiozne žena. I krupna. krupno religiozna.

šta će tebi plin? ti si sjevernoledeni zec :))) smajliiiiiiić

deda ti je samo takav! :)) sreća da ni mene kava ne vidi često hihi!

Nije bilo tv-a i kompjutera???? :eek Šokiran sam, pa što su jadni ljudi radili po cijele dane? :/ :(

nije zabava samo gnjilit kod kompica i camit kod televizije,treba malo razbujnit mastu i s malo volje moze se nac jos mnogo zabave a da nije vezano uz tehnologiju....nesto u vezi prirode,tako ces se zabavljat,ucvrscivat ces zdravlje,i na trenutke ces postat pozitivni dio prirode...ako nisi razumio ovo zadnje,sorry,ali uvijek treba imat maste....a sta mislis od kud su imali vremena za napravit toliko djece??????

@pokahontas, krcko je sarkastičan...helouuu

Ovo je stvarno odlicno :) Baka i prabaka su ti bile zakon, ali je ipak dida na kraju ovog posta odnio slavu sa svojim plasenjem pastira, jos uvijek se grohotno smijem :D

Moji su išli na plesnjake, zabave koje su kako sam čula trajale do 22, 23 sata.. Svi u obitelji obožavamo plesat. Do prije sedam, osam godina išla sam s manjim društvancem u Globus (Velesajam), al sad ako oni i imaju plesne večeri, to je za samce. Makar, malo mladih danas zna plesat.. Često čujem: to je za papčine! Skakanje je najveća preokupacija...mahanje glavom, a poslije po šanac zbog istezanja vratnih mišića :-)

:)) a predobri ste, a baba ti je l00da :) a ja ne znam što su moji radili , nikad nismo pričali :( :) ali mi smo stalno bili vani i igrali lovice, ribara i ribice, lastik skakali i sve to slično. a sad mi tu pod prozorom i nema nešto dječurlije vani. a kad izađu ona piju i psuju više od mene :))

@Morky, to je baš glas nostalgije, čim čujem riječ plesnjak u glavi imam sliku gomilu stidljivih djevojaka s crvenim ružem i obeshrabrenih vojničića :)))

...kaže dida da je bio fakin :-)...a baka mi je vozila nekakav motor, i bila glavna u selu, gradu, gdje već :-)

kao i ostali i ovaj ti je post vrlo zanimljiv.patim od post feštanske depresije i nemogu niš pametnije trenutačno sročiti.pozdrav.

@morky ne zezaj? Daj malo to pobliže ispitaj, imaš pravu riznicu pod nosom

Da, bio sam sarkastičan. :) Nego čitam ovaj i još neke sambine postove. Meni pari da bi uskoro mogla i neka zbirčica u dogovoru s nekim nakladnikom? Svakako je kvalitetnije i interesantnije od velike većine naših 'pisaca' i onog što oni objavljuju.

hvala @krcko, ne nadam se previše... danas su u modi memoari pjevačica, a ne sjećanja čistačica :)))

Evo ja bih radije čitao čistačice, nego pjevačice. :)

Vidiš Samba nisam ja jedina koja misli da je bolje čitati tebe nego neke tamo........