Mama i mačak

Ranijih godina se kod ljudi još i nekako primjetio nekakav vjerski zanos u ova doba godine, međutim što vrijeme više odmiče, taj se aspekt gubi da bi ga zamijenilo bezumno kupovanje i stihijsko trošenje novaca.

Stanujem iznad jednog trgovačkog centra i danima, ponavljam – danima je takva gužva da ljudi u koloni automobila čekaju red za parking, kako bi obavili kupnju.

Jedan je digao kredit od 1000€ samo da bi namirio blagdansku trpezu. A plata mu 2000kn. Pa ko je sad tu lud?

Imam čast poznavati jednu dragu i finu gospođu koja bi bila izvanredan sugovornik da tu i tamo umije zašutjeti. Kad god otvorim usta da udahnem, ona se prepadne da ću joj oduzeti riječ i ubrza za koji obrtaj, tako da na kraju govori toliko brzo i nepovezano, da se skoro i ne čuje. Ali zato izmami bjesomučan lavež od svih pasa u okolici.

Na vrijeme vas upozoravam, ako je budete imali priliku upoznati, ili uopće ne započinjite razgovor ili ne dišite.

Neki me je dan zasula informacijama o bogatom i specijalnom jelovniku koji planira za blagdane. A ja se ludača ponadala da ću se izvući njenim uobičajenim kritizitranjem muža, hvalospjevima sinu jedincu i prigovaranju raspusnoj kćeri. Neš ti...

Nakon što me izvjestila o svakoj pijanci i seksualnom debaklu koji je njen suprug skrivio u njihovom inače predivnom braku (koji bi sasvim fino funkcionirao da nema te sitnice - muža), sina iskovala u zvijezde, isplela mu četiri svetačke oreole i prišila bar dvanaest pari krila, promrmljala nešto o kćeri koja se opet nekud smuca i vuca – protrljala je ruke i predložila da sjednemo negdje na čaj kako bi se "pošteno ispričale".

Bespomoćno sam mucala kako moram  doma jer me čeka troje gladne djece i muž koji ima napade drhtavice ako ne jede na vrijeme dok me je vukla prema obližnjem kafiću.

Nabrojila je trinaest vrsti slastica koje je pranirala, a sve je dakako popratila receptima, objašnnjavajući mi u detalje koliko se bati svako jaje.

Na kraju me je teško dišući, zakrvavljenih očiju upitala što sam ja spremila.

Od šoka nisam mogla govoriti, samo sam zijevala ko cipol.

-         Onda? Što si ti spremila? – ponovila je paleći cigaretu i povlačeći dim. Bome ima dobar cug,  odma je do pola izgorjela.

-         Ovaj...  nisam ništa.

Cigareta joj je ispala iz ruke na stol, pepeo se prosuo po hlačama, a slina joj je visila iz usta. Zaprepašteno me gledala bez zvuka. Stvarno sam se prepala.

-         Pa kako? Pa zašto? Pa oćeš da ti ja?...- prošaptala je kad je došla do daha.

-         Ma ne, ne slavim...

-         Kakve to veze ima je li slaviš ili ne slaviš?! Što je tebi? Vidiš da sav narod kupuje i sprema? I ti ćeš mimo sve ljude? Što da ti neko dođe u kuću čestitat? Osramotit se, a?

-         Pa...ovaaaaj, mmmislim da će mi svekrva donijeti orahnjače i mjendulat...

Skočila je i pukla se dlanom po čelu:

-         Orehnjača, znala sam da sam nešto zaboravila! Idem kupit oraha, a mogla bi i maka, pa učinit makovnjaču. Ja ti pravim super makovnjaču, stavim prvo mlijeko...- otrčala je ne prekidajući tiradu.

Čaj sam ja platila.