Mama i mačak

Zaboravimo li mi ikada da su iza ovih nickova osobe? Ljudi od krvi i mesa, koje mogu jako zaboljeti i rastužiti nečije uvrede i grube riječi. Istresamo li mi svoje frustracije na tipkovnicu ne misleći da će to zaista utjecati na nečiji život? Ja mislim da nam se to sve češće događa.

Evo da ne gnjavim puno sa uvodom, reći ću samo da inspiraciju za ovaj post dugujem Putniku.

Kad sam počela pisati na Mojblogu nisam očekivala ništa. Počeh pisati čisto zato što se to može i što mogu u svako doba dana negdje istresti ono što mi je na duši, bez rizika da te netko prekida i upada ti u riječ. Zato što nije važno tko si, odakle si , kako izgledaš ni koliko novaca imaš. Nije važno jesi li mlad ili star, sam ili okružen obitelji i čoporom dječurlije (i mačaka, i mačaka).

Dočekala me je topla dobrodošlica blogera i sa jednakim žarom kojim sam pisala, počela sam čitati njihove postove.

Balerinina mama me je prva stavila za prijatelja. Nemezis i Garderobijerka su me oduševile svojim spontanimi prirodnim humorom, Japi svojim prirodnim nastupom, Argonaut dobrim starim Sfom kojega u današnje vrijeme trebaš svijećom tražiti.

Singerica osim topline koju dijeli nesebično, ima uvijek nešto zanimljivo, bile to ozbiljne teme ili Tihijeve avanture. Psihovjeverac će za svakoga naći lijepu riječ, makar se on sam loše osjećao.

Zec , Prepričalica i Smijeh su mnogima, ne samo meni, skrivili upalu trbušnih mišića od smijanja.

Davors nam pokazuje kako gorko može biti slatko i kako se slatko pretvara u gorko svojim odličnim mini dramama. Arsen je sigurno mnogima od nas ulio dosta samopouzdanja, kako postovima tako i komentarima.

Danny i Bhaal - morate priznati da bi bilo dosadno bez njih. Dugujemo im dosta dinamike.

Glede mede, nam Tonkica (nedovoljno) često priredi nešto zanimljivo, kao i Zvrndanaka.

Seraph i Lasta nam osim poezije poklone i koju nježnu notu. Ea, nas osim stihova može poučiti dizajnu i osobno joj mogu zahvaliti mnogo toga. Godfather je neiscrpan izvor informacija, bilo da se radi o mitologiji ili nečem prizemnijem,samo se pitam kud nestade u zadnje vrijeme. Morky lebdi negdje u međuprostoru svjetlosti i nas smrtnika, šaljući nam povremene bljeskove.

Krcko me svaki put iznova razveseli svojim pričicama, bilo da se radi o kokama ili o macama.

Dobru satiru nađem kod Baloncheta, iako nešto rijetko piše u zadnje vrijeme, putuje čovjek valjda.

Teta i Mutti su nam se nedavno pridružile, i već nakon par dana stekle lijepi broj čitatelja,(a to nešto i govori, jel'da cure?). Skviki i Doru jednostavno svi vole i čitamo što god i o čemu god nam pišu.

Da još nabrajam? Dijete, Hellion, sve cure; Razmažena, Ledena, Specijalna...

Umorih se brate...
Ne smijem izostaviti ni Blog ekipu kojoj zahvaljujemo postojanje naših blogeka. Od Libby, Ann, Philo, pa nadalje...

I znate što, slobodno sada udarite po meni drvljem i kamenjem, vi kojima se gadi kad neko nekog hvali. Dosta je bilo gađanja blatom. Meni svo koje sam se sjetila imenovati znače puno i ne propuštam pročitati štogod napišu.

A zaaato mi se danas štuca cijeli dan! :)) hvala ti, i meni je uvijek drago svratiti kod tebe, imaš stil koji očarava.

Kmeeeee nisam prvi!! hvala ti na spominjanju, Samba..:) sve to što si lijepo rekla o drugima, vrijedi i za tvoj blog, tvoje pisanje...adios:)

bojim se da ću morati dodati ovome još jedan post sa imenima, one koje nisam spomenula, a visim na njihovim blogovima...godine,pa čovjek izlapi

ma tu u Zagrebu ja znam za par birceva, ali sve zadnji šrotovi uglavnom, ili totalno bezvezni. Neznam šta mi je danas inače brbljam ko navijena, a danas neznam šta bi pisala. A i totalno sam glupa za kompjutere. juhuu

he, nisi prva, japi te prestigao prije koji mjesec. ;) idejom, mislim. inace, svi smo mi ljudi od krvi i mesa. to su vidjeli svi koji su bili na klizanju i u muviPabu ;)

znam @vjeverac da nisam prva, a ne daj Bože da budem zadnja ;)

Lipo je to i nikako ne smijemo zaboraviti da s druge strane stoje ljudi od krvi i mesa,..I ja sam se ovih dana sjetio na svoje početke, a tu sam malo duže od tebe, i krače od nekih koji su došli još ranije. Lipo je to mistik spomenu u svom postu, a drago mi je i zbog tebe, iako su zaboravi česti jer malo pričam, ipak sam se odluči oglasit ovdije....pozdrav!

eto načina za mnogo komentara.sve lijepo nahvališ i guštaš. hehehe doduše kad bolje razmislim da nekoga opizdiš vidla bi ondak.glede frustracija si u pravu,i možda više bole napisane nego izgovorene riječi?

Mislim da je ovako nešto svakako dobrodošlo, ali zaboravila si na jedan blog.

sambica.. :D:D:D bas lijepo ovo procitati!

lijepe misli, lijepe riječi. hvala ti. koliko god dosta nas blog počinje pisati samo zbog sebe, i mada u većini i čuči nada da će ih netko i pročitati, ipak sam neočekivano shvatila da se stvara neka zajednica, kakva-takva. i lijepo je podsjetiti se na dobre strane takve zajednice...

lijepo:-)

Hvala narvno, i kao što reče grintava post je zbilja melem

@davors hehe, nisam ne brini, čeki ga torta u frižideru, ali nisam mnoge spomenula, a to mi je krivo...

kao i uvijek pogodiš temu...zacrvenila sam se kad sam vidila da si i mene spomenla...hvala lipa!! šaljem ti pusu iz zadra

btw, ja nisam od krvi i mesa... ja sam od celulita većim dijelom sebe... to nije ni krv a bome teško da je meso...

:D @zvrn, ma daj :D

Hvala. Znaš, i ti izazivaš grčeve u trbuhu i suze u očima od smijeha. Obožavam čitati tvoje postove. E, i ja sam uglavnom od celulita :-)

:) eto i ja se nađoh spomenuta... hvala. Lipo si svih podsjetila na ono šta i trba bit svrha bloga (bar za mene osobno)... iako, moram te malo ispravit, jer ja nemam nikakvu zaslugu za postojanje bloga (pa da se ne kitim tuđim perjem), to su ipak pioniri fist, sokre, martin, pa onda liby i philo... a mi ostali tek tu i tamo nešto sročimo za naslovnu :)

E, vidiš...sad ja imam problem. Da si me popljuvala napisala bih ti komentar od kilometra, a ovako ne znam što ti reć. Ajd, reć ću hvala, iako riskiram da ispadnem samodopadna :D

Bila sam prva? Užasno sam ponosna na sebe :))))))))))). Hvala za spominjanje :)

@ann, ja sam ti samo cure nahvalila, jer se dečkiju bojim ;)

Hvala, samba, osjećam se kao član jedne velike obitelji koja mi je počela mnogo značiti. Ne mogu više bez vas, sve vas volim...

iskreno se i nisam očekivala vidjet u društvu općepoznatih i rado čitanih postova (čitam, čitam, al ne komentiram uvijek); hvala, hvala. tebe se ne treba posebno spominjat jer je njihova greška ako te ne čitaju... thanks još jednom; p.s. ona maca mi se više sviđala (il je to ista a meni šteka komp?)

ma samba, šta bi bio blogerski svijet bez sambe?! živila ti nama i evo ti pusa! zanš da sm i ja htjela napisati jedan post u vezi s ovim svađama zadnjih dana na blogu, jako sam se bila razočarala, ali onda si mislim: nisu to oni koje najradije čitam, nek se svađa tko hoće, ja neću! evo ti još jedna pusa!