Mama i mačak

Nekad se zareda par dana i jednostavno ne stignem sebi samoj posvetiti ni majušne jedne misli. I volim takve dane. Razmišljam o drugima, gledam ih kako se smiju, slušam čemu se raduju, ko ih jedi, što ih žalosti.

Ne govorim sada o svojoj obitelji, već o nekoj drugoj vrijednosti koja leži u zasebnom sefu u mom srcu.  

Ali ne bilo kojim drugima, ima ljudi koji vas zaokupe svojim unutarnjim bićem, zaslijepe vas kao najvještije izbrušeni dijamanti.

Berulijina me pojava na zor razvedri, ma dosta da joj i glas čujem, dan mi je već počeo u jednom pozitivnom tonu.

Zvrndanka me je pokosila neki dan svojim smijehom. Puna je života, prštave energije koja te naprosto ponese, podigne na neku višu razinu.

Mutti zna slušati, a to je talenat koji traži malo više od čovjeka. Ne možeš se samo roditi s tim i gotovo. Svaki talenat traži usavršavanje, ali znati slušati... e to uključuje i razumijevanje, uživljavanje i iskreni interes za ljude. A to je danas , u ova sebična, psovačka i prostačka vremena vrlo rijetka dragocjenost.

I na kraju dana, kad sam već pri kraju snaga, proradi Skype i kroz zvučnik se u dnevnom boravku prospe smijeh moje kume. I da sam imala najgori dan, istog trena mi se sve brige čine pretjerane i banalne. Eto ih izvrgnute smijehu,, pa se skupe majušne i postiđene, dok na kraju potpuno poražene ne nestanu.

Zato je ova usporedba sa dijamantom prikladna. Svaki dijamant je ružan i bezličan u svom izvornom obliku, iako si svjestan njegove vrijednosti, na dlanu ti leži kao mrtva buba i ništa s njim ne možeš.

Dok ne dođe brusaču u ruke, pa ga vješto oblikuje otkidajući ponekad i bolno velike komade, tako da se pitaš što će ti na kraju ostati.

I savršeno je izbrušen samo onda ako sa svih strana reflektira svjetlost. Ako je primi i odašilje nazad u svoj svojoj blistavoj raskoši.

I znate što? Jako sam pohlepna, mislim, jer na toj ogrlici ima još mjesta.

diamonds are girl's best friends:)da i moram naprosto reagirati još svježa od tvog prethodnog posta pa reći da si ti izbrusila svoju prirodnost, zato tako prirodno kukaš, pa prirodno mudruješ, pa prirodno provociraš,a najviše volem kad si tako prirodno topla i draga kao danas oko svojih dijamantića:)

da ti se zgadi, jel'da? ,)

:)

a ja?:)))))))

reko ima mjesta, ove gore nabrojene su me atakovale ovih zadnjih par dana, sve su pobrisale pred sobom :) nemoš dihat

samba, hvala veliko moje srce, sve sam već rekla po tom pitanju, nego ja se bavim mišlju potaknuta tvojim današnjim postom da napišem nešto o onima koji su krivo izbrušeni:)))a šta ću potakla si me.

Jupi, evo i mene!Čujemo se malo kasnije ko i obično!

nađoh se u priči .pa ja sam nebrušeni dijamant hehe

odma mi je zapalo oko na srčeko ono... ali djeluje mi preveliko... pohvala za novi dizajn... i ti se voliš igrati, ha??

oho...pa to je novi dizajn prisutan...lijepo...a ogrlica...predivna...nema sta...slazem se,pogotovo za ono slusanje...rijetki su ljudi koji stvarno znaju slusati...neki slusaju,a poslije shvatis da nista nisu culi,a kamoli shvatili,a onda da bi ti jos poslije toga dali i neki pametan savjet nemoram ni spominjet da nema sanse...

I ovako nedovršena, dok na njoj još uvijek ima mjesta za ispuniti, ogrlica se čini prekrasnom!

@special wellcome back...@inny, na žalost znam... a često smo takvi prema onima koji nas najviše trebaju (zanš na što mislim)...@melodie hvala :)

ovo o slušanju je odlično rečeno. previše su divlja i protačka vrimena došla, baš!

Samba je onježnila... postoji li ta riječ? Jer ako ne... onda ne postoji riječ koja opisuje metamorfozu u postpunosti.

ide zima:)

dobro poredjenje,ali treba znati i gledati,pa prepoznati dijamant pre nego se skroz izbrusi ;)

ti si ovo srce u sredini ;)

nemam ti kaj reć na ovo, srce mi zagrijalo pa se samo smiješim :)