sri - 28.12.2005
Opet o Mačku
Otkad znam za sebe imam mačku, tj. mačke.To nam je u familiji ; moja prabaka je u Konavlima imala 13 mačaka u jednom periodu. Od tih 13 samo dvije su smjele u kuću i imale su znakovita imena. Cota (aj pogađajte zašto) i ta je bila stara kao Metuzalem i jedna od njenih brojnih kćeri Kućarica.
Baba-stara kako smo je zvali, se s godinama pogrbila i ta Kućarica joj je vječito sjedila na leđima, a ona hroma bi se zavukla pod skute njene modrine (crna udovička haljina u konavoskoj nošnji) i tu bi spokojno spavala.
Kad sam se udala imali smo jednu mahnitu crnu mačku koja je bila ratoborna kao Amazonka. Svim ženskim putnicima namjernicima bi s gustom poderala najlonke, a muške je grizla za gležnjeve. Pse nije podnosila. Mislim NIJE podnosila. Umjesto da se, kao svaka pristojna a mačka koja drži do sebe, uspne na prvo stablo ona se skrivala u grmlju i pse napadala s leđa. Manjima bi skočila na hrbat, a većima bi se objesila za strateško područje ispod zadnjih nogu. Tako je i glavu izgubila kad je u ratnom razdoblju naišla skupina izgladnjelih pasa, a ona se po ustaljenoj navici ustobočila da im očita lekciju.
Nakon nje smo imali drugu crnu micu koja se macila svaka tri mjeseca i naočigled nestajala, dok jednog dana stvarno nije skroz isparila. Do tada nam je podarila par krajnje zanimljivih primjeraka mačjeg roda.
Posljednji je bio bijel poput snijega i gluh kao top. Najpametniji muž na svijetu dao mu je ime Pinđa. Ništa me ne pitajte. Bio je toliko dobroćudan, da su se moje klinke igrale s njim kao s lutkom. Oblačile ga i vozile u kolicima. Jedino što nije podnosio je bila susjedova kuja. Bila je lijep primjerak rasnog vučjaka, ali susjed je ubogo stvorenje u žaru dresure toliko mlatio da se plašila i vlastitog repa kad zamahne.
Dakle, kuca bi mu se prišuljala s leđa, što i nije bio problem kad je bio gluh, i samo ga nježno gurnula njuškom. Jadni Pinđa bi skočio dva metra u zrak kao u crtiću i nakon toga bi satima frktao iz čista mira. Za svaki slučaj ako ova opet naiđe.
Nakon Pinđe, je došao tata današnjeg Mačka. Bio je mali ali tehničar... Ne ozbiljno, taj je rastjerao sve mačore iz ulice, a svoj je harem imao u susjedovom vrtu. Divljački se tukao i stalno kući dolazio u krastama i rasječenih ušiju. Njemu možemo zahvaliti pola mačje populacije u Gružu.
Jednog dana mi je susjed donio šaku sive dlake, drhturavu i pokislu. Rekli smo da ćemo ga zadržati samo dok ne ojača,ali vražje stvorenje nam se svima uvuklo pod kožu. Našao ga je u ulici i misleći da je napušten donio ga nama. Nije bio napušten, nego je mama selila leglo, a on je čekao svoj red. I da ne duljim, cijelu je porodicu naš stari mačak doveo pod stepenice naših susjeda s donjeg kata. Da mu budu pri ruci.
Tako su svi ostali tu, a kad su poodrasli mama je otišla, a oni su ostali raspoređeni po susjedstvu. I za razliku od babe, svi su redom kukavice. Ovaj naš pogotovo. Baba su mu otrovali i uginuo je u mukama, tako da nam je ostavio sineka u amanet.
Taj se i vlastite sjene boji, a kad vidi susjedovu mačku stane zavijati od straha na njeno zaprepaštenje. Da ne govorim što radi kad vidi mačora. I tako smo ga odlučili uškopiti za njegovo dobro.
Baba-stara kako smo je zvali, se s godinama pogrbila i ta Kućarica joj je vječito sjedila na leđima, a ona hroma bi se zavukla pod skute njene modrine (crna udovička haljina u konavoskoj nošnji) i tu bi spokojno spavala.
Kad sam se udala imali smo jednu mahnitu crnu mačku koja je bila ratoborna kao Amazonka. Svim ženskim putnicima namjernicima bi s gustom poderala najlonke, a muške je grizla za gležnjeve. Pse nije podnosila. Mislim NIJE podnosila. Umjesto da se, kao svaka pristojna a mačka koja drži do sebe, uspne na prvo stablo ona se skrivala u grmlju i pse napadala s leđa. Manjima bi skočila na hrbat, a većima bi se objesila za strateško područje ispod zadnjih nogu. Tako je i glavu izgubila kad je u ratnom razdoblju naišla skupina izgladnjelih pasa, a ona se po ustaljenoj navici ustobočila da im očita lekciju.
Nakon nje smo imali drugu crnu micu koja se macila svaka tri mjeseca i naočigled nestajala, dok jednog dana stvarno nije skroz isparila. Do tada nam je podarila par krajnje zanimljivih primjeraka mačjeg roda.
Posljednji je bio bijel poput snijega i gluh kao top. Najpametniji muž na svijetu dao mu je ime Pinđa. Ništa me ne pitajte. Bio je toliko dobroćudan, da su se moje klinke igrale s njim kao s lutkom. Oblačile ga i vozile u kolicima. Jedino što nije podnosio je bila susjedova kuja. Bila je lijep primjerak rasnog vučjaka, ali susjed je ubogo stvorenje u žaru dresure toliko mlatio da se plašila i vlastitog repa kad zamahne.
Dakle, kuca bi mu se prišuljala s leđa, što i nije bio problem kad je bio gluh, i samo ga nježno gurnula njuškom. Jadni Pinđa bi skočio dva metra u zrak kao u crtiću i nakon toga bi satima frktao iz čista mira. Za svaki slučaj ako ova opet naiđe.
Nakon Pinđe, je došao tata današnjeg Mačka. Bio je mali ali tehničar... Ne ozbiljno, taj je rastjerao sve mačore iz ulice, a svoj je harem imao u susjedovom vrtu. Divljački se tukao i stalno kući dolazio u krastama i rasječenih ušiju. Njemu možemo zahvaliti pola mačje populacije u Gružu.
Jednog dana mi je susjed donio šaku sive dlake, drhturavu i pokislu. Rekli smo da ćemo ga zadržati samo dok ne ojača,ali vražje stvorenje nam se svima uvuklo pod kožu. Našao ga je u ulici i misleći da je napušten donio ga nama. Nije bio napušten, nego je mama selila leglo, a on je čekao svoj red. I da ne duljim, cijelu je porodicu naš stari mačak doveo pod stepenice naših susjeda s donjeg kata. Da mu budu pri ruci.
Tako su svi ostali tu, a kad su poodrasli mama je otišla, a oni su ostali raspoređeni po susjedstvu. I za razliku od babe, svi su redom kukavice. Ovaj naš pogotovo. Baba su mu otrovali i uginuo je u mukama, tako da nam je ostavio sineka u amanet.
Taj se i vlastite sjene boji, a kad vidi susjedovu mačku stane zavijati od straha na njeno zaprepaštenje. Da ne govorim što radi kad vidi mačora. I tako smo ga odlučili uškopiti za njegovo dobro.
objavio u 28. prosinac 2005 11:47:00
6 mrdnuli brcima:
hvala na opširnom odgovoru :) to je cijela saga o obiteljskim mačkama. dođe mi da i ja napišem jednu :)))samo bih rađe o psima, oni su zanimljiviji, bar meni.
Tak se moj mačor bojao svoje sjene :)
Volim ja i pse, ali kad si podstanar, mačka je puno jednostavniji izbor. Naljepši muž na svijetu pati za mopsom, a ja bi radije zlatnog retrivera ili buldoga ( da se skupa gegamo po Stradunu)
Moja rodica ima dvije mačke i dva psa te dvoje djece. I svi zajedno lijepo žive. Moja baka jako voli mačke, tako da susjedove uvijek znaju gdje mogu doći nešto prezalogajiti.
Pinđa i usisivač neponovljivo!!!
A tete Goge,a to što Nera sad mrzi mačke iz dna duše!Eh ..gdje je tad bio internet...pih!
Vidim ja da sam trebala pisati " O mačkama i psima" blog...možda otvorim još jedan...
