Mama i mačak

Pripadam nekoj nesretnoj pasmini koja će umjesto na izlog sa cipelama prilijepit nos na izlog sa knjigama. Tako sam se prošli tjedan počastila literarnim draguljčićem kineske autorice (Xinran – Dobre kineske žene) u kom govori o položaju žena u Kini. Ne o trendsetericama, kojih imamo i mi sami za izvoz, ne o poslovnim ženama koje čine možda svega 5 % ženske populacije u Kini. Piše o ženama u zabačenim selima, koje ne poznaju pojmove kao što su moda i šminka, pa čak ni osnovne higijenske potrepštine. O ženama koje su na leđima iznijele sav teret Maovog režima, krutog tradicionalizma i muškog šovinizma. Nisam feministkinja, niti tomu naginjem, neću sada trubiti o ravnopravnosti i pravima žena. Nego o apsurdu.

Isti dan sam prelistala jednu od onih ''žutih'' tiskovina, u rangu slikovnice (puno slika – malo teksta). Pola časopisa se bavilo dežurnom ''jadnicom'' Vlatkicom, a druga polovina o sirotim samohranim majkicama koje kriju ime oca bebe, ali zato ne kriju marke preskupih prnja kojima se kite. Xinran je pisala o obitelji sa osam djevojčica koje dijele samo jednu gornju odjeću. Ostatak vremena provode u kući u tkanju i šivanju odjeće, te obuće za braću i oca, dok majka radi na polju. S nestrpljenjem broje dane kad će na koju doći red da nosi odjeću i pomaže majci u poslovima van kuće. Kad stasaju dovoljno, otac ili neki od braće će ih trampiti u susjedno selo za novu ženu ili grlo stoke. Ta su djeca kao i sva druga, zaigrana, puna smijeha, neopterećena spoznajom o vanjskom svijetu, i bolje za njih.

To se događa na drugom kraju zemaljske kugle dok naše drage mame i kćeri uzdišu nad sudbinama raznih Rosa, Esmeralda i Felisa. Dok se naše Vlatke bore za pravo nad svojim skupocjenim krznima, a naša se vlastita djeca namjerno izgladnjuju da bi dosegli standarde manekenskog trupla. Na kojem putu su nam poispadale prave vrijednosti? U koju su draču zarasle? Dobro ćemo se isparat dok ih ne nađemo, ako ih uopće pođemo potražiti.

jako dobro...vrijednosti, gdje su "nestale" ili da li su "postojale"...Kiss:)))

Samba, bojim se da je naša generacija nešto opasno zabrljala ...

:)

Ma ne, nije stvar u ovoj ili onoj generaciji. Svatko dobro zna što je njemu u životu nedostajalo, a onoga što mu nije nedostajalo uglavnom nije svjestan, jer to se samo po sebi podrazumijeva. I te djevojčice u Kini su vjerojatno svjesnije tih haljinica koje im nedostaju nego onih vrijednosti koje im mama pruža dok tkaju i šivaju s njom. Tako i mi uglavnom nastojimo djeci pružiti ono što je nama nedostajalo, a mislimo da će ono što nam je bio normalno sastavni dio života doći samo od sebe. I onda se čudimo kada ne dođe. Zato je lakše siromahu ući u kraljevstvo nebesko, jer nema vremena koje bi mogao posvetiti glupostima, jedna vrijednost koju ima je u njegovom srcu. Hoćemo li zato namjerno biti siromašni? Ne. Samo moramo biti svjesni mogućnosti izbora koju imamo, a koju siromah nema. I svakoga dana iznova birati neispraznost. :)

....

%)

nekak mi zvuci zanimljiva ta knjiga..ah..nista...poZz

zvuči jako, jako dobro štivo. moram to potražiti na Interliberu pod obavezno.

Ja bih volio da 'vamo dođu vanzemaljci da zavedu red na planeti. A ova Vlatka je težak debil. Volio bih da jednom ukuca svoje ime u google i da je google navede ovamo i da pročita da sam napisao da je Vlatka Pokos debil.

Imam komentar iznad ovoga o postu. A ovaj je samo zato da kažem da samprije 3 sata spasio mačku. Mjaukala je odnekud, izašao samispred zgrade i vidio je na drvetu. Popela se, a nije znala sići, a kiša je padala. Nisam mogao do nje, falilo mi je malo. Sabonis bi mogao. Iznio sam stolicu van, i skinuo je, a onda nahranio. Mrdamo brcima, mrdamo brcima.

ma taj paradoks koji nam ispunjava dane i zivot a da to i nije nas izbor necu ni komentirat, pretragicno je... ja se posvetila citanju djecjih knjiga, to je optimisticnije od tete vlatke :D

kapitalizam je pravo vrijeme da se razdvoje čovjek od ne čovjeka!