Mama i mačak

sri - 21.03.2007

Puna mi je pipa

Ima više od godinu moga bloganja, i u tu godinu sam naučila mnogo toga. Stekla prijatelje, ostvarila neka lijepa poznanstva. Neki su me zavoljeli, neki me preziru, neki se rugaju. Enivej, moj život je ispunjeniji, iskustvo bogatije, a u srcu ima još mjesta.

Kao zaključak mogu kazati par stvari :

 

-         Nisu svi ljudi koji blogaju manijaci. Ima lijep broj finih i dragih ljudi koji na taj način šire vidike.

-         Nisu svi ljudi koji blogaju normalni. Ima lijepi broj poremećenih i očajnih ljudi koji na taj način maltretiraju druge.

 

-         Ima blogera koji pišu daleko bolje od autora memoarčića, knjigica sa receptima za kuhanje, receptima za seks, receptima za život isl, koji su trenutno in u Hrvatskoj.

 

-         Ima blogera koji toga nisu svjesni pa se malko i prepadnu ako ih pohvališ, ili su toliko skromni da se zacrvene kad vide svoje ime na naslovnici.

 

-         Ima blogera koji su prosječni u svom piskaranju, oskudnog poznavanja gramatike, s dosadnim tekstovima u kojima uglavnom cendraju, ljute se na nekog ili nekoga kuju u zvijezde.

 

-         Ima blogera koji toga nisu svjesni, ali su zato jako jako tašti i stoga smatraju da su njihovi tekstovi jedino što zaslužuje naslovnicu, spočitavajući kavalitet drugih blogera.

 

Kao što se da primjetiti imamo tu dvije kategorije :

Prvu – zahvaljući njoj blog kao takav i opstaje. Jedino je šteta što se malo pomalo takvi sele u tisak ili neki drugi oblik izražavanja, pa pišu sve rijeđe.

Drugu – Zahvaljujući njoj blog kao takav je na lošem glasu. Toplo im preporučam da si naprave vlastiti portal i tamo mogu biti samo oni na naslovnici, ostavljati sami sebi desetke pohvalnih komentara i sve što budu čitali, bit će samo njihovo, dakle po njihovom mišljenju – najkvalitetnije.

 

Moji dani uredništva su pri kraju. Umorila sam se. Kreativno sam polumrtva. Ostajem tu samo dok se ne nađe zamjena, jer ne želim kao podlac saviti rep pod trbuh i otpuzati preko noći.  Uostalom, stalno i jesam ponavljala da sam tu privremeno. Sad je to privremeno došlo kraju.

No nemojte se prerano radovati, jer kao bloger i dalje ostajem na MojBlog.hr-u.

 

22 mrdnuli brcima:

ne mogu virovat koji ti je sad???
hmm, nadam se da moje piskarije nisu dijelom razlog ove odluke, jer nisu bile zlonamjerne... u svakom slučaju želim ugodan nastavak bloganja... pozdrav,
a ja se evo radujem, jer kad sam pročitala naslov mislila sam da te gubimo kao blogera... šta mogu, ja te volim čitati... a krug ljudi koje volim čitati se sužuje, jer baš ljudi prestaju pisati...
RAZUMIJEM TE jako dobro, draga moja, dosta si i izdržala, svaka čast, ne znam jesam li bila pametnija ili veći kukavica što se toga (ONDA) nisam ni prihvatila, hvala ti na svemu, a čitam te i dalje ;-)
ne daj se samba
e pa nadam se da ćeš ostati definitivno kao bloger :) :) jer si super. od početka. ej, a ja spadam u ove koji cendraju i stalno se ljute na nekog, je li??? bar bih ja sam sebe tamo stavio.. :D i znaš što - što se mojbloga tiče, neki kreativni dani dođu pa prođu, pa opet se razvuku neki dosadni..kao valovi. jer se ljudi mijenjaju pa se i mojblog komuna mijenja. ciao! nedaj se.
:)
ne kukajte. Nisam umrla. I ne idem odma
ostaje mama al ostaje i mačak...jupiiiiiiii :)))
pa da odeš i ko bloger mogli bi odma ugasit ovu stranicu ;))
..bitno je da nastavljaš sa pisanjem...gdje i u kojoj "ulozi" zaista nije važno...što se tiče "urednikovanja" moram ti čestitati na dobroj volji, ustrajnosti i čeličnim živcima...od te tri osobine, ja posjedovah samo prvu ;-) ....
Moram ti reći da sam se prestrašila kad sam pročitala naslov današnjeg posta. Obečajem zadatak ću izvršiti idući tjedan :)
uf, pa tko će onda čitat moje (prosječne) postove i imat želje istaknut ih na tamo nekoj naslovnici? :) što se tiče ovih zaključaka - a i blogeri su ljudi - ima nas svakakvih i naravno da nije svatko za sve (bilo to pisanje bloga, rješavanje matematike, promatranje prirode ili nešto četvrto)
Kako god okrenes, na neki nacin i u nekom obliku se oprastas... a ja nemam vise snage za to... Kad sam ja dosla na mojblog.co.yu bila si jedna od prvih koje sam citala i ostala ti verna sve do danas. Slazem se da je prenaporno sve sto radis, ali ti to radis tak dobro da se pitam ko je u stanju da te zameni a da sve ostane na istom nivou? Moja Samba, ti si se umorila od rada, a ja sam se umorila od oprastanja, pa nek je i od urednice... Opet dobro. Samo pisi. Pisi. Pisi.
žao mi je...ali sretna sam što ću te čitati i dalje...:)
konačno! nadam se da ćeš nastaviti tamo gdje si bila nenadmašna i neponovljiva (mislim da kužiš- pozdravi S.)
a znači ti i ona samba koja se potpisivala na naslovnicama ste ista osoba ?? ozbiljno ?? prvi glas !!
što god i gdje god pisala, radiš to sjajno! naslovnica će izgubiti tvojim odlaskom, ali će zato, nadam se, jullie i samba dat više postova ;)
intresting :)) dobro - budem pisala više, happy now? (zec :DDD)
:) za nove postove ;)
šteta, ali nema veze, barem ostaješ kao bloger.. A što se tiče tipova blogera: pišem radi sebe i radi toga da upoznam nove ljude, jer sam inače takva da volim širiti i širiti društvo.. A i ima dosta preiskrenih blogera, oni što kažu i više nego što trebaju a ima i onih sramežljivih.. Ja sam između. Pusa
e, baš lijepo sažeto sve o bloganju. glede mačka, ja na žalost nisam baš dobro pogledo pod rep pa sam iz kutije izvadio mačku. al sad zato imam tristoosamdeseti šest mačora s kojima već mjesec dana vodim rat na život i smrt, kako bi sačuvao čast moje mace, koja je još uvijek mlada?! 6-7 mjeseci? ak je to za macu mlado, a možda ima i koji dan više.

Add comment