Mama i mačak

''Mamice, je li bilo televizije dok si ti bila živa?''

''Nip'nTuck'' Kathy Lette

-Znaš, kad sam zaljubljena, - s uzdahom mi je rekla moja najstarija Barbika dok je listala bilježnicu sa svojim stihovima, -pišem strašno glupe pjesme.-

-Meni se baš te sviđaju. Zašto su glupe? Zar ti ne voliš biti zaljubljena?- glupavo je upitam.

Uputila mi je pogled ''pogled'' i nastavila listati.

-Glupe su jer se osjećam glupo i sve mi je glupo i... i onda slušam Olivera!-

No pa da. Strašno. Svi oni eminemi, šakire, pedeset centi, kolonije i tokijski hoteli su skupljali prašinu na polici dok su se u plejeru vrtjeli Oliver, Ibrica i Neil Diamond.

Kako to obično biva, rola se odvrtila unatrag do mojih nekih četrnaest kada sam mislila da ću u dubokoj starosti od trideset i pet godina biti brkata krupna baka koja hekla u stolcu za ljuljanje ispred kućice u cvijeću. Od toga mi fali stolac za ljuljanje i kućica u cvijeću. I ne znam heklati.

Kad sam sa tih velikih četrnaest ja bila zaljubljena, to je bio mrak i tama. Pa sam tako pisala loše raspoložene stihove, priželjkivala kakvu revoluciju u kojoj bih ja bila Lorca, ili makar običnu tuberkulozu koja bi mi popravila imidž bhoema i donijela preranu smrt kako je i red za valjana pjesnika. Pitam se kako sam uopće preživjela pubertet.

I tako, sada u ovoj ''dubokoj starosti'' bi da sam još malko ostala mala. Svako malo me dohvati viroza koja inače pogađa kućanice s velikim obiteljima. Prve simptome obično osjetim dok čekam autobus, a pokraj mene u Manolicama protrupka neka dobrodržeća dama srednjih godina, u oblaku skupog parfema. Odjeća polumladenačka, ništa pretjerano, Diorove oćale, torbica u koju ne bi stao novac kojim je plaćena, ten savršen, frizura postojana.
Otrovno je odmjerim kroz moje rejbanke, koje su mi priskrbile mjesec dana grižnje savjesti kad sam ih kupila, a gaćice od ove što je prošla vjerojatno i više koštaju. Tada postanem otrežnjavajuće svjesna svojih pamučnih kaprica na gumu, strnjike po nogama, pjega od sunca po licu, ispucalim noktima i petama.

Tako mi i treba kad ne držim do sebe. Kud mi je pobjeglo vrijeme od dvadesete? Ups! Pa da! Troje djece za redom, znači šest-sedam godina me pratila aroma bljuckotine i usranih pelena. Još mi je ostao sindrom velikih torbi u koje mogu potrpati sve i svašta i cupkanje nogom u ritmu ''điha konjo'' dok sjedim negdje na kavi. Okrenem se kad god neko dijete zovne mamu i osjećam osobno odgovornom ako vidim da neka napirlitana koza klafra sa drugom dok joj klinjo balansira na rubu stepenica.

Dobro, još nije kasno! Tada poharam drogeriju i slijedi bjesomučno čupanje, prženje, guljenje, struganje, depiliranje, blajhanje i šišanje.

Uza sav trud, obrazi mi dolaze u istu razinu s podbratkom, tako da dobijam kvalitete rasnog buldoga. Sise plove nizvodno do trbuha, trbuh nastavlja prema koljenima, a koljena su specijalno ojačana pojastučenjem s unutarnje strane.

No i to se da srediti.

Teretana? Otpada, jer bi nakon petnaest minuta na spravama za mučenje dobila takav astmatični napad da bi mi pluća izišla kroz uši i uvrijeđeno sama pošla doma .

Joga – noge sebi neću za vrat stavljati, za taj sport mi služi najljepši i najpametniji muž na svijetu.

Fitnes  može jedino ako je to nova aroma Nescafe bez šećera.

Pilates ne dolazi u obzir, jer bi vjerojatno eksplozija lopte na koju bi se usudila sjesti privukla antiteroristički odred.

I na kraju tog tunela me čeka poznata silueta dobre stare Depresije sa rukama toplo raširenim za zagrljaj. Uskoro nam se pridruži i Samosažaljenje sa punim naručjem šarenih kutijica, a u svakoj se krije po jedan skoro zaboravljen kompleks.

Onda se iznenada kroz maglu probije lik najljepšeg i najpametnijeg muža na svijetu, njegov osmjeh i sjaj u očima, sa tri čupave male glave koje vire iza njega.

-Stara moja, što bi mi bez tebe?
-Ljubavi, ajde mi kupi buldoga molim te.

sve u svemu ,to se zove -pravilno odgojiti muškića hehe

:)) znači, neke stvari nikad ne prestaju... samo se treba znati okružiti pravim ljudima...

a meni si lipa i gotovo.

ja sam ne tako davno bila u svemu tome; dakle, 14 god, debela; pardone ugodno prenatrpana, oliver i to..... al sad se sve rjesilo; ima teta rjesenje; papas puno, mrsavis i zadovoljan si samim sobom; uspjesno.... pusa najdraza moja.... mozda dodem u cavtat za 2tj. trazit cu jednu s rejbankama koja ispod njih gleda druge i razmislja kako ih svrstat u novi blog... ;)

javi se obavezno, pošaljem ti pm

@arsene, ne znam na što si točno mislio ,)...@skviki nešto je i u pukoj sreći :)...@selma, znaš kako kažu - ljepota je u srcu promatrača:)

i to je to :) slijedi osmjeh na licu :) sigurna sam da si najljepša na svijetu,njima, a i svima koji te vide s tim osmjehom :) kis

ma samba samba o čemu ti to ...lipa si lipa anđeli ti sliče...meni jesi.))

bicikl! zašto nema više biciklista po gradovima? zdravo je, jeftino, brzo, ugodno... vjetar u kosi pa cing cing prolaznicima, uz osmijeh... zemlja bi OZDRAVILA, garant, da svi iz auta poskaču na bicikle...

@ithiriel, @berulia, havla...@halter ego apsolutno se slažem, samo što moja malenkost nije nikad naučila voziti bicikl, tj pokušala sam a kako je to završilo sam opisala u jednom od starijih postova (katastrofalno:))

ma šta se treba opterećivati izgledom, u našim godinama je bitno zdravlje i fizičko i mentalno, a ako želiš i izgled tu su botoksi, liposukcije, plastične operacije...i naravno potreban novac i onda psihijatar jer se trebaš priviknuti na novo JA u ogledalu, dakle emocionalno zdravlje nam je svakako narušeno...no danas sam shvatila kako je puno teže biti mlad i lijep jer moraš pratiti trendove kozmetičkih kuća...moja lijepa legica se razbolila jer je postala opsjednuta svojom ljepotom pa si sad misli...ljepše je biti stariji i pametniji ;-)

znam mutti, ma ja sam ovo pisala u jednom vedrom tonu, meni je to sve urnebesno smiješno, a potakla me knjiga iz koje sam izvadila naskovni citata. Nije neko štivo - chik lit, ali je dobro obrađena ta tema

ovo je super.morala sam se smijati čitajući tvoj post, jer u njemu sam pronašla sebe, ista ja, s jednom razlikom - imam dvoje djece. Ne znam heklati, ali zato znam vesti, raditi zlatovez i šlingati, pa te mogu tome podučiti...:))) pozdrav

to je i bio cilj @andy.kud (mislim smijeh, ne heklanje) ,)

tako sam i shvatila i stvarno je super...:-)

ma ti si u biti jedna sretna žena! i baš si me sad razniježila..nadam se da ću i ja u tvojim sitnim godinama biti isto takva! ;))

no dakle vidim da su tvoji mačići opako evoluirali...:) dakle, ako se pouzdrati na ciklus, ovo liči na predmenstrualni spis (pms)...zato čekam neke bolje dane, recimo one, hm,hm,,,ma znaš:)procvjetat ćeš:)

Ej kako ti uvek kazes tako lako ono sto ja pokusavam vec mesecima :) Stalno imam neku fleku negde koju ne vidim, uvek mi visi neki konac, maskara se uvek razmaze, i to samo na jednom oku, mogu da stavim tri litre parfema uvek cu da mirisem samo 20cm, nikad ne ostavljam zanosan miris za sobom ko one sto im svaka dlaka na kosi stoji kako treba... Ma spisak je predugacak. Al, ja bih radije troje dece nego da je izgled uvek kako treba :) Jos malo, bice :)

Ne znam dal se ikad vracas na stare postove i da li ces ikada vidjeti komentar, ali takve stvari pises da cu te se svako toliko sjetiti kao da te znam, kao da si mi idol. Sigurna sam da si mi nesvjesno popravila zivot samo zbog pozitivnih misli koje siris internetom. E pa, hvala ti.