pet - 28.03.2008
Što je muškarac bez BMW-a
Čudo ti je naš čovjek, mislim Dalmatinac. Oće se on lijepo uredit i spravit, ali daleko je to od slike u svijetu popularnog 'metroseksualca' koji njeguje kožu, depilira se i čupka obrve u kozmetičkim salonima. Ante Tomić je to lijepo objasnio rekavši kako su svi ti metro-homo-bi-vaki-naki seksualci u nas stručno svrstavani u jednu kategoriju, onu riječ koja počinje sa P, a označava nježne pripadnike jačeg spola (nikad nisam sigurna je li to gruba riječ ili ne!?). K tome je naglasio kako bi se našeg domaćeg homosapiensa moglo kategorizirati jedino pod imenom 'Agroseksualaca' , pretpostvljam da je mislio na agresivne vješalice za trenerke i patike.
U djetinjstvu sam imala prijatelja iz Grada koji je sve praznike provodio u babe u Konavlima, u mom susjedstvu. Krasno smo se igrali, nikad se nismo posvađali, bio je tolerantan i miran, nadasve pristojan. Osim što je čitavo djetinjstvo imao ruku u gipsu jer je neprestano lomio. Gumno je bilo kuća, a gambelice koje smo potajice vadili iz smeća bacanog, po dobrom starom konavoskom običaju u obližnji potok, su služile umjesto tećica. Isprobavali smo haljine njegove tetke iz Austrije i babine slamnate šešire, izrezivali slike modela iz novina i lijepili ih u improvizirane albume pretvarajući se da smo to mi sami. Odrasli su nas gledali vrteći glavom i uzdišući, uvjereni kako je moj drug na dobrom putu da postane drugarica. Te se crne slutnje nisu ni blizu ostvarile, sada je oženjen, gradi karijeru i uzorno brine za obitelj.
Još uvijek u našem kraju vlada stav da čovjek i pravi muškarac mora biti tip a la Tony Soprano, prepoznatljiv po ležernoj, ali skupoj odjeći, bijesnu autu, kući veličine i oblika prosječne kasarne. Žena mu opet treba biti sposobna domaćica i majka, ravnodušna na njegove vanbračne hobije, odjevena ako je moguće u dizajnerske krpice s uzorcima divljih zvijeri, izmanikiranim umjetnim pandžama i okićena nakitom. Za pokazivanje u nedjeljnim šetnjama. Posao uglavnom nema, ali može čisto zabave radi otvoriti kakav boutique, kozmetički salon ili cvijećaru. Djeca po pravilu studiraju na nekom stranom koledžu, a ona manje bistra dobiju posao poslovođe u nekoj stabilnoj firmici kako bi na nižoj klasi liječila komplekse neispunjenih očekivanja.
13 mrdnuli brcima:
kiss :))))
Nikada neću zaboravit tamo neđe davne 85. sjedimo mi u jednom restoranu na Krfu u Grčkoj i gledam ja kako tip lijepo ide od lokala do lokala i nosi vrečice freškije već oćišćenijeh i narezanih patata za priganje..i govorim ja mom prijatelju tada..viđi ovo bi bio dobar biznis i u nas u Gradu...hehe..a on mi odgovori jes, ma bi te odma prozvali marko patata... i stvarno je tako, kad se sjetim jednog starog legendarnog prijatelja pokonjeg koji se stvarno u Gradu bavio svim i svačim, ali cijeli život je ostao kao Pero limunada, od onog doba kad je prodavao hladnu limunadu po plažama Belvi i Kačuo..i bez obzira na sve škole, na sve poslove kojima se bavio uvijek je ostao Pero Limunada :)) a reci ti meni oli se ono slovo P u nas u Gradu više ne kaže T...e.... :))
disi bona
hahhahahahhahha
doza humora ubrizgana
hahaahahhaha
:)
Veliki pozdrav ostavljam
